Ah taj start-up svijet. Radimo negdje drugdje, pa poželimo biti slobodni, želimo ostvariti svoje ideje i ispuniti kreativne potencijale. A radeći za druge to ne možemo.
I onda dobijemo ideju, koja nam ne da spavati i želimo i mi osvojiti taj svijet. Želimo mi biti novi Elon, Oprah, Mark…Branson…
I naravno onda nam treba lova. Puno love. Kredit ništa od toga, bubrege i da hoćemo ne možemo založiti. Poticaji.. sretno s tim. O tome ne želim pisati.
Treba nam poslovni anđeo. I ako naučimo kako složiti dobar poslovni slučaj i pitchati uz malo sreće dobijemo investiciju od svog poslovnog anđela.
Mnogi putem shvate (malo će ih to naravno priznati, ali vani se sve više o tome govori) da su potpisali ugovor s vragom, a ne anđelom. Jer odjednom rade ko crnci da što prije i brže ostvare rast i anđelu vrate investiciju. Pritom moraju svaku sitnicu opravdati beskrajnim excel tablicama i analizama, možda sve to i na dugim i iscrpljujućim sastancima.
Sve je to ok. Naravno da poslovni anđeo želi povrat i to što brži. I želi čovjek pratiti šta radite, kontrolirati Vas mlade i nadobudne da si osigura taj povrat. Svi bismo se tako ponašali na tom mjestu.
Pitanje je samo ako smo na mjestu start-up osnivača i želimo slobodu, da nam nitko ne visi nad glavom, je li nam pametniji put organski rast, je li on uopće moguć za našu ideju, što zaista želimo da se manje razočaramo u startu. Zato ovaj blog. Jer nam se može desiti da sloboda zbog koje damo otkaz negdje postane još veći zatvor.
Nisam protiv investicija nikako, ali sam za mudar odabir poslovnih anđela kao i uostalom za mudar odabir svih osoba koje nas okružuju. Odličan je izbor poslovni anđeo koji će nam najviše dodati vrijednost, dati nam ne samo novac, nego možda i kontakte, znanje, mudrost, iskustvo i ono najvrijednije – svoje vrijeme, prisutnost, savjete, podršku… i na kraju ostvarit ćemo sinergiju – bit ćemo sigurni da s njim i tim putem kreiramo više nego da smo odabrali ići sami. Sretno u izboru.