Nekidan sam držala kratko izlaganje na ovu temu pred 50-ak ljudi koji su bili zainteresirani prodati svoju firmu, i inače već dvije godine usput posredujem u prodaji firmi.

Zašto kažem usput, zato što se primarno bavim edukacijom i umrežavanjem malih poduzetnika pa imam uglavnom ovakvu situaciju.
95% njih mi dođu pregoreni, izgoreni i kažu mi – dosta mi je svega, hoću prodati svoju firmu.
Većinu usput uspijem podsjetiti na to ZAŠTO su uopće krenuli, pa im se vrati početna STRAST, ŽAR I ENTUZIJAZAM i nastave dalje.
Dio naravno i dalje želi prodati firmu i zašto ne.

No, zbog čega uopće dođe do situacije dosta mi je svega prodajem firmu, kad smo posao pokrenuli da budemo sami svoj gazda i da uživamo u slobodi koju nam poduzetništvo donosi?

Kako smo putem postali ROB SVOG POSLA?
Pa eto ukratko jer smo napravili pogrešku i prilagodili ŽIVOT POSLU umjesto POSAO ŽIVOTU.
Jer smo više radili U, a ne NA biznisu.
No dobra vijest, to se da relativno brzo, lako i jednostavno promijeniti, ako smo zaista spremni na zaokret.

Kako?
Prije svega moramo postaviti SUSTAV odnosno standardizirati svoje poslovanje – a to konkretno znači jasno do najsitnijeg detalja NAPISMENO propisati što se sve kod nas, kako i zašto radi. Ništa se pritom ne podrazumijeva, PODRAZUMIJEVANJE=NERAZUMIJEVANJE, nijedan čovjek pa ni naši zaposlenici ne čitaju tuđe misli. Ljudi žele dobro raditi svoj posao, na njemu provode najveći dio svog vremena, a da bi to mogli moraju znati jasno što se od njih očekuje i kako da to i zašto naprave.

Inače, 94% pogrešaka nastaje zbog pogreške u sistemu, samo 6% zbog ljudskog faktora. Pisanje procedura možda zvuči dosadno i naporno, no nije i donosi i niz koristi poput pojednostavljivanja i optimizacije poslovnih procesa, rast efikasnosti te u konačnici prodaje i profita. Pa razmislite da li Vam se pisati:) ?
Svi klijenti mi kažu istu povratnu informaciju – išla si nam na živce s tim, no bila si u pravu, prodaja je narasla i do 30% kad smo sve posložili i sad konačno firma posluje bez mene. Nitko me ne zivka za sitnice, svima je sve jasno….i sl.

Drugi korak su LJUDI odnosno krećemo u BORBU ZA VRHUNSKIM TALENTIMA.
Sve se promijenilo na tržištu rada. Da, nema dovoljno ljudi, a još je manje onih vrhunskih. A da bismo imali odlične rezultate trebaju nam odlični ljudi. Na nama je da ih privučemo. Zašto bi osoba A radila kod Vas, a ne kod mene ili bilo kog drugog. Čime je možete privući, motivirati i zadržati? Tek kad imamo prave ljude i sustav onda imamo i kome što delegirati.

I na kraju, treći korak – MI.
Naša firma može rasti do razine do koje mi rastemo. A ključ našeg uspjeha je naš mentalni sklop i networking, dakle što sebi govorimo, u što (ne) vjerujemo i s kime provodimo vrijeme, budući da postajemo prosjek pet osoba s kojima smo najviše. Htjeli mi to sebi i drugima priznati ili ne, najveća prepreka smo sami sebi i često je pola rješenja da se maknemo sebi s puta.

S ove tri “stvari” SUSTAV, LJUDI I MI moramo se pozabaviti htjeli mi prodati firmu ili ipak ne, nego se ipak konačno želimo “samo” izvući iz operative, prestati mikromenadžirati svaku sitnicu i robovati svom biznisu te prilagoditi posao životu, a ne obratno i biti slobodni kako smo i zamislili sve i htjeli na početku, kad smo tek pokretali svoj biznis.

E sad ako se odlučimo prodati svoj biznis i uspijemo u tome ima jedna tema o kojoj se malo govori i to mi je bio poticaj da napišem ovaj blog.

Emotivna strana prodaje vlastite firme.

Naime kad prolazimo kroz prodaju svoje firme pojavi se pitanje – TKO SAM JA BEZ SVOJE FIRME?
Često se poduzetnici identificiraju sa svojom firmom, ona je njihova “beba”, cijeli se život vrti oko firme, sve je ostalo sporedno i prilagođeno tom životnom stilu.

Nadalje, naša firme UVIJEK NAMA VIŠE VRIJEDE nego ikom drugom. Bez obzira na načine izračuna vrijednosti transakcije naša firma je nama uvijek vrednija, mi znamo koliko smo i što sve uložili, što smo sve žrtvovali, koja je prava cijena uspjeha..

I onda dođe i najgore pitanje nas samih i drugih – A ŠTO ĆEŠ SADA RADITI?
Možda i mislimo – ma kakav rad, mislim samo odmarati. Da, dosadi i to za par mjeseci i dokazano je već da nas jedino može ispuniti SMISLENI RAD, dakle ispunjavanje ciljeva koje nama imaju smisla uz naravno dobre ODNOSE. Dakle, nažalost nećemo biti dugo sretni ispijajući koktele na nekom sunčanom otoku i ovo nas pitanje kad tad čeka. Dapače, mogla bi nas dočekati i depresija u nekom obliku koja se obično desi kad ljudi ostvare neke velike dugoočekivane ciljeve poput ovog.

I ne samo to, nego taj trenutak kad imamo dosta velik iznos je trenutak kad je dobro stati i podsjetiti se da ako smo bili dobar poduzetnik ne znači da ćemo biti dobar investitor. Pa čisto da se ne zalijećemo:)

Dakle da zaključimo, problemi koji su doveli do situacije dosta mi je svega, prodajem firmu ostaju tu ako se ne riješe. Prvo ih moramo riješiti onda možemo prodati firmu. A onda možda to i nećemo htjeti.
U svakom slučaju, ostaju nam ta dva pitanja – Tko sam ja bez svoje firme i što ću sad dalje raditi?
Pa ako želimo poduzeti neke akcije povodom te odluke, čisto da imamo širu sliku. Sretno u odluci, bez obzira kakva ona bila.