Kako pronaći „normalnog“ partnera, kako se bolje razumjeti s postojećim partnerom, kako preboljeti razvode i prekide veza, kako zaraditi dovoljno novca da ne sklapamo kraj s krajem od prvog do 31. i da nikad više ne moramo razmišljati o novcu, odnosno kako imati dovoljno za sve što nam treba, da možemo putovati i priuštiti djeci edukaciju i bolji život.. kako da konačno skinemo tih 5-10 kg viška.. odnosno kad malo bolje pogledamo kako da konačno budemo ZADOVOLJNI svojim tijelom, životom…sobom.

Nisu li to i vaše najčešće teme na kavama s prijateljicama?

Jedna smo od najsiromašnijih zemalja u Europi, 60% Hrvata je pretilo i svaki treći brak nam se i službeno raspada, a ako se ženimo drugi puta šanse za kraj još su nam veće, čak 48%.
I zato baš sam se nedavno odvažila krenuti u još jedan novi poduzetnički projekt baš tog naziva. Ljubav, kilogrami i novac.
Ne znam kako vama, no meni su dosada u mojih 42 godine najviše muke u životu zadavali partnerski odnosi, borba s kilogramima i novac – manjak ili nastojanje da se zaradi više istog.
Imala sam 20,30 kg viška, bilo je situacija kad sam imala novaca za 10 godina unaprijed, bilo je situacija kad nisam imala za cestarinu, u vezama sam prošla svašta, uz zaista puno lijepih trenutaka, izdali su me, varali, lagali, iskoristili, na razne načine manipulirali, kao vjerujem i mnoge od vas.
Nije do njih zapravo uvijek je do nas. Ne u smislu da smo si same krive niti da preuzimamo previše tereta na sebe, nego gledano unazad puno puta ja npr. nisam slušala intuiciju, zaljubljivala sam se u potencijal i bila majka, mentorica ne partnerica i slično da ne nabrajam sad baš sve svoje pogreške. Jer one to zapravo i nisu. Ne možemo znati što nam odgovara nego da probamo pa vidimo što nam ne odgovara. Zato biti tako stroga i oštra prema sebi isto nije neki najproduktivniji put. Učinkovitije je biti blaga i puna razumijevanja prema sebi.
I tako naučimo s godinama da sreća nije nigdje izvana, pa tako nema tog partnera koji može ili nas treba usrećiti. To možemo samo mi. Bez obzira na status veze za svoju smo sreću upravo i jedino odgovorni mi sami.
U životu može postojati samo osoba s kojom dijelimo vrijednosti, interese, s kojom smo kompatibilni, i s kojom putujemo zajedno, ali ipak i dalje svatko ide svojim putem…

Jedino što mi možemo jest biti AUTENTIČNI, ne uspoređivati se i podržati jedni druge na našim životnim putovanjima, a da bismo to bili moramo upoznati sebe, tko smo, što želimo, zbog čega – koje je naše zašto, kako se želimo osjećati, do čega je nama stalo – koje su naše vrijednosti i kako nešto želimo – koji su to naši standardi ispod kojih ne idemo. A obično su te naše liste plod bogatog iskustva što NE želimo. Nakon što smo se upoznali, moramo se u potpunosti prihvatiti, bez osuđivanja. Prihvatiti sebe i svoj život, biti u skladu i miru sa sobom.
Zato moramo puno vremena provesti sa sobom, zagledati se brutalno iskreno u dubinu svoje duše. U tom gledanju treba umiriti malo da ne kađem ubiti unutarnjeg kritičara kojem ništa nije dovoljno dobro, i koji želi samo savršeno.
U tom dugotrajnom razgovoru sa sobom, pojavit će se kad tad pitanje opraštanja sebi i drugima. Ja sam nekako sretna ako se uspijem zaustaviti na razumijevanju. Kad koliko toliko shvatim zašto je netko nešto napravio lakše to prihvatim i udaljim se. Puno mi je teže sebi oprostiti no isto ako smo brutalni iskreni shvaćamo da nismo mogli bolje, jer da jesmo tada bismo to i učinili.
U odnosima kažu da dobivamo ono što vjerujemo da zaslužujemo, a to ovisi o tome koliko mislimo da vrijedimo.
Ono što je važno jest postati svjesni da vrijedimo i zaslužujemo biti voljeni, samim time što postojimo, da ne trebamo ništa napraviti da zaslužimo ljubav, kao što roditelji vole djecu bez obzira što oni (ne)urade.
Moderan način života nudi nam neka nova rješenja, sve na dohvat ruke, instant, seks kroz mobilne aplikacije.. druženja tako da svi sjede u kafiću, svatko za svojim mobitelom.
Moderna žena želi i dalje ponekad biti samo žena, ne ona svemoguća koja sve može sama, nego netko za koju će se muškarac pobrinuti, a moderan muškarac je zbunjen, ne zna za što nam je i je li nam uopće više potreban. U svakom slučaju moramo se naučiti biti prisutni i slušati i sebe i jedni druge i zaista se ČUTI.
Bez obzira što pričamo, prisnost i prisutnost u odnosima, osjećaj povezanosti i kontakt je ono za čime u dubini duše žudimo.

Druga najčešća tema, a koju smo pokrili kroz spomenutu konferenciju bio je višak kilograma. Zaključak raznih stručnjaka bio je da je uzrok viška kilograma kao i rješenje je individualno nema univerzalnih recepata za sve. Ono što je bitno jest povući granice, reći ne, fokusirati se na zadovoljstvo, što je to što nas veseli, kakav posao, koja fizička aktivnost, biti autentičan i ne nasjedati na marketinške trikove i što više jesti hranu koju možemo naći u prirodi a manje na reklamama.

I treća tema – novac. Tu smo čuli da je bitno uvijek investirati u sebe, da je pitanje novaca pitanje uvjerenja, emocija, mentalnog sklopa, mislimo li da vrijedimo, da zaslužujemo sve najbolje, i svakako upravljanja novcem i svake akcije koju poduzimamo. Nije važno koliko zaradimo nego što iz toga napravimo – kao i u svemu u životu, kako ćemo odigrati s dobivenim kartama, kakvu limunadu napraviti od limuna koje imamo. Naučili smo i da je važno fokusirati se na financijsku slobodu koja znači da nam pasivni prihodi (ono što jednom napravimo a stalno nam generira novac) pokriva željeni životni stil (onoliko koliko mjesečno trošimo ako živimo život kakav želimo)

Da zaključim, ono što sam ja u svojoj borbi s kilama, za novac i odnose, zaista konačno naučila jest da naša vrijednost ne ovisi o ničemu i nikome izvana i najmanje o trenutnim životnim okolnostima.
Ako nam trenutno ne ide posao, niti smo neuspješna niti smo loša osoba ako nam se desi bilo što loše. Sve su to iskustva u trenutnim okolnostima.
I nekako sve više mislim da nije tajna u sreći, nego u zadovoljstvu…s onim tko smo, što smo, što sve imamo, što smo postigli… i da znamo da je sve to tako kako jest, baš dovoljno dobro.
Ionako ne postoji savršenost. Dovoljno je biti i živjeti nesavršeno savršeno. I kao što je jedna moja kolegica rekla – dosta mi je više ciljeva, pustite me da samo živim.

Vidimo se na drugoj konferenciji 20.10.2018. u Zagrebu, dotada sve info će biti na webu