Srce vatreno – 15. i 16. srpnja 2018.

Tu sam nedjelju provela sa sinom i gledali smo utakmicu sa stotinama tisuća ljudi na Trgu, a sutradan smo gledali doček. Taj dan je i Novak Đoković, tenisač iz susjedne zemlje, osvojio Wimbledon. Njegova priča uči nas istim lekcijama.
Zahvalna sam što sam svojem sinu Luki tada mogla prenijeti važne životne poruke koje su nas Vatreni naučili. Što su nam to Vatreni pokazali? Rekla sam mu sljedeće:

da svatko od nas može uspjeti i u onome što radi doći doslovce na vrh svijeta
da, iako smo mali, možemo imati velike snove
da kad si autsajder i sanjar možeš pobijediti
da srce vatreno znači da uvijek daš sve od sebe, da daš svoj maksimum
da treba raditi na ostvarenju svojeg sna
da je najvažnije na ovim prostorima da prestanemo kukati i preuzmemo odgovornost
da idemo korak po korak i usredotočimo se na sada
da ubijemo unutarnjeg kritičara
da imamo misiju, zašto nešto radimo, da smo dio nečega većeg jer svi imamo potrebu pripadati
da imamo viziju, san, ambiciju
da je najvažnije imati dobrog VODITELJA koji će od talentiranih pojedinaca napraviti TIM koji krasi ZAJEDNIŠTVO
da je u timu važno imati DOBRE suradnike kao oni igrače koji RADE TO ŠTO VOLE
da je važno imati vjeru
da je važno biti ponizan
da je najvažnije BITI ČOVJEK
da je važno veseliti se tuđem uspjehu (i Vatreni i Novak podržavali su jedni druge do kraja)
da je najvažnije uvijek DIGNUTI SE NAKON PADA i samo NASTAVITI DALJE
i da znamo proslaviti USPJEH, da znamo, kako je Oliver rekao, GUŠTATI, a taj ponedjeljak s pola milijuna ljudi na ulicama zaista je bilo slavlje za pamćenje.