VOLIM TE MAMA, ALI VOLIM I TATU!

Ovaj ću blog započeti stihovima K. Gibrana:

“Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama….”

Poticaj za ovaj blog dali su mi neki slučajni susreti unazad dva mjeseca s ljudima koje nisam dugo vidjela.

Nedavno sam srela poznanika i baš sam bila tužna kad mi je ispričao kako ga bivša žena optužuje da seksualno zlostavlja njihovu jako malu kćer te razvlači njega i nju po psihijatrima i sl. Srela sam potom i prijatelja kojeg je bivša žena prevarila s najboljim prijateljem, uzela mu sve, on joj plaća pozamašnu alimentaciju i još mu ona stalno brani viđanje sina.

Naravno svega ima. I mi ne znamo detalje svih priča. I koliko ima vatre gdje ima i dima. I nismo tu da sudimo drugima.

Ima očeva koji nikad ne plaćaju alimentaciju, ima ih koji ne žele ni vidjeti ni čuti za dijete, neovisno žive li s njim ili ne, ima očeva koji ni ne priznaju dijete, pa ih žene moraju ganjati po sudovima godinama za DNK testove i sl. S druge strane ima ih koji bi dali sve za svoju djecu, a ima i onih koji ispunjavaju svu moguću formu na vani, ali izostaje sadržaj, nedostaju emocije i bliskost.

Kao što ima i svakakvih majki.

No ono o čemu želim ovim blogom skrenuti pažnju je pogledati stvari IZ UGLA DJETETA, jer DJECA VOLE, ŽELE i TREBAJU OBA RODITELJA. I imaju pravo na to. Bez obzira što najčešće majke misle o tome.

Mama je mama, uvijek je to poseban odnos, neopisiva ljubav i osobno sam presretna i zahvalna da imam to iskustvo, no djeca trebaju i druge odnose i druge vrste ljubavi i topline koje majka ne može dati.

Isto tako MAMA NIJE SAMO MAMA, ona je i žena i osoba koja igra niz uloga i dobro bi bilo da ima svoj život izvan uloge majke. Zdravo za nju, zdravo za dijete.

I sama sam majka i znam da nam je najteže kad naše dijete pati, no mi ga ne možemo držati pod staklenim zvonom i zaštititi od svih nevolja u životu, niti je to naš zadatak.

Ono što možemo i trebamo uz voljeti ga naravno je NAUČITI GA KAKO DA SE NOSI SA SVIM NEVOLJAMA koje ga sustižu. Da se iz gusjenice može transformirati u leptira.

Isto tako očevi naše djece NISU DONATORI sperme niti netko tko NAMA PRIČUVA DIJETE. Otac je tu da s majkom ODGAJA, a ne PRIČUVA dijete bez obzira žive li svi zajedno ili ne.

Dakle, nadam se da će blog ispuniti svoju svrhu i namjeru, a ta je da nas sve podsjeti na ovo

• NAŠA DJECA NISU NAŠE VLASNIŠTVO.
• DJECA VOLE, TREBAJU I ŽELE OBA RODITELJA
• Kao roditeljima, DJECA I NJIHOVA DOBROBIT NAM TREBAJU BITI U FOKUSU I UVIJEK NA PRVOM MJESTU
• NA NAMA JE DA DJECU NAUČIMO KAKO DA SE NOSE S NEVOLJAMA, A NE DA IH ČUVAMO OD NJIH (ionako je to nemoguća misija)
• OČEVI NISU “samo” DONATORI SPERME I NETKO ZA PRIČUVATI DIJETE usput
• MAMA nije samo mama, život je više od uloge majke iako je ista predivna.

Uživajte u roditeljstvu, prebacite fokus sa svog ponosa, ega čega već na svoje dijete i njegovu dobrobit i probajte svijet s vremena na vrijeme gledati očima svoga djeteta.