Ne mogu više, pucam – Kako da firma posluje bez mene?

biznis

Vrijeme godišnjih odmora je nažalost iza nas. Mnogi su se poduzetnici tijekom ljeta susreli s problemom koji je prisutan cijelu godinu, ali ljeti dolazi najviše do izražaja – ako su i kad otišli na odmor, može li firma, koliko dugo i na koji način funkcionirati bez njih.

Obično krenemo u biznis sa željom da budemo sami svoj gazda. Ubrzo shvatimo da su nam kupci gazde, oni su ti koji nas plaćaju i, ako imamo sreće, ima ih dovoljno. U praksi to znači – prije smo imali jednog kakvog-takvog šefa, a sad nas svi redom j…. od države, kupaca, radnika, dobavljača nadalje… No znamo kako to ide s ljudima, 100 ljudi, 100 ćudi…I onda se nađemo u situaciji da mi kao poduzetnici radimo za plaće svojim radnicima, skupljamo za PDV, skupljamo za plaće… dok ti isti radnici uživaju u sigurnosti svog radnog mjesta zaštićeni kao lički medvjedi raznim Zakonima o radu i inim propisima. A mi se osjećamo sve samo ne poletno i slobodno i sve što su nas hrabrili na početku. Istina, u jednom trenutku u životu htjeli smo slobodu pa smo uz nju dobili ono što ide u paketu – odgovornost. Onda, može li firma funkcionirati bez nas? Može.

Kako?

Tako da standardiziramo sve, do najmanje sitnice. Da, znam, to su oni dosadni detalji koji nam se ne daju, za koje nikad nemamo vremena. Naš je posao kao poduzetnika i vlasnika raditi na biznisu, na njegovom razvoju, upravljati ljudima, a ne se zaplesti u biznis, u operativu. Ima ljudi koji znaju i mogu bolje od nas. Ali naš ego to treba sebi priznati. Zamjenjivi smo i super da jesmo. Posebno u nekom trenutku naša firma treba drugačiji tip osobe nego smo mi sami kao pokretači iste.

Što i kako standardizirati?

Sve, ništa se ne podrazumijeva, sve što radite napišite pismeno kako se radi. Ne možemo očekivati od zaposlenika da rade nešto, a nismo im rekli što i kako da naprave i što konkretno znači napraviti dobar posao/pružiti super uslugu u našoj firmi. I molim vas neka vizija i misija, ako ćete uopće biti toliko detaljni, budu tako jednostavne da ih mala beba u dva u noći da se probudi zna reći… Podrazumijevanje je nerazumijevanje – uvijek. E, a kad ste sve lijepo propisali, educirajte ljude, usmeno, pismeno, neka iskustveno sve probaju i mirno im dajte povratne informacije jer svi različito učimo. Strpljivo. Više puta. A kad smo ih educirali, vjerujte im, ali provjerite.

Ima raznih metoda, jednom se bavi moja prva firma koju sam prodala – mystery shoppingom. Tajnim kupcima dobivate odlične informacije kako se vaši zaposlenici ponašaju prema vašim kupcima i svima drugima dok vas nema – idealno zar ne – niste tu, a tu ste. Uvijek. 24/7/365. I onda možete na odmor. I kad sakupite sve te razne povratne informacije, iskomunicirajte ih sa svojim zaposlenicima (pritom ne mislim balkanskim načinom – pa u pm, koliko sam ti puta rekao da…) dajte povratnu informaciju, osigurajte po potrebi edukaciju, i sve ispočetka u krug. Znam, dosadno, ali ljudi moraju dobiti potrebne informacije, steći znanja i vještine da bi se mogli ponašati na način koji mi to od njih očekujemo. Ljudi nam ne čitaju misli. I ne, zdrav razum nije tako česta pojava iz našeg kuta gledišta. Dakle, koliko god bismo htjeli žaliti se da nema kvalitetnih radnika (i nema, zaista nema bez obzira na stopu nezaposlenosti) ipak je odgovornost na nama i možemo puno toga sami poduzeti. Opet pitanje što želimo. Bježimo li od nesređene privatne situacije u posao gdje se osjećamo potrebnim i važnim pa zato non stop radimo ili… svatko zna najbolje za sebe. Ali moguće je da firma funkcionira bez nas i bolje nego da smo mi tamo, nekad samo smetamo. Priznali mi to sebi ili ne.

 

Foto: Pixabay

Povezane objave

Kako privući i zadržati dobre radnike?

BIZNIS = (jasne, pismene) PROCEDURE + ZAPOSLENICI BEZ RADNIKA/ZAPOŠLJAVANJA i BRUTALNOG DELEGIRANJA NEMA RASTA i nema poduzetničke slobode za osnivača! “Ako želimo ići brzo, idemo sami, ako želimo daleko stići,…
Izbornik