4 najveće poduzetničke greške – ne ulazite u vlastiti biznis ako se ne možete nositi s ovim

Najvece poduzetnicke pogreskeOdnedavno sam se i sama katapultirala iz vlastite zone komfora i prihvatila izazov – predajem kolegij Poduzetništvo na jednom privatnom fakultetu.

 

Pripremajući se za nastavu, istražila sam i o tome smo pričali, koje su najčešće pogreške poduzetnika.

1.Suprotno svim našim prirodnim porivima da okrivimo naše zaista nesposobne Vlade i lošu i nepravednu Državu, ipak prvi krivac i razlog propadanja i neuspjeha vlastitih firme smo mi sami.

2. Znam, to nije nešto što je popularno i što vlasnici firme vole čuti, no tu spada i sljedeće… Nismo imali vjere u sebe, nismo imali mentalni sklop obilja – da ima dovoljno za sve, da se ne moramo uspoređivati s drugima niti boriti, već se fokusirati na doprinos umjesto dokazivanja, i suradnju umjesto borbe.

Tu spada i da ne znamo primiti povratnu informaciju, da negativan feedback shvaćamo osobno, da nismo spremni na promjene, na poraze, na rizike.

Ajde nije sve u nama, nešto je i u našim krivim odlukama.

3. Premale marže – a to konkretno znači da ne znamo izračunati cijene naših usluga da sve pokrijemo i zaradimo, no opet tu je nedostatak poznavanja financija i poslovanja, dakle opet smo si sami krivi. A tu je u pozadini i osjećaj manje vrijednosti, ne cijenimo i ne poštujemo sebe, previše dajemo da bismo dokazali svoju vrijednost i dr.

4. Ne znamo prodavati – ne ulažemo dovoljno u svoju i edukaciju naših djelatnika jer sve je u prodaji i komunikaciji. Odakle nam novac? Pa od drugih ljudi – netko drugi vidi u našim proizvodima i uslugama vrijednost ili rješenje svog problema i spreman je to platiti. A upravo je to prodaja.

Što je još presudno za (ne)uspjeh?

Resourcefulness na eng., a znači ne da imamo sve resurse jer u vlastitom biznisu nikad dosta vremena, novaca i ljudi, nego da se znamo snaći od onoga što imamo.

A po meni najvažnije za uspjeh ili neuspjeh je tzv. eng resilience – otpor – da kad padnemo, a hoćemo itekako, i to stotinu puta, da se što brže dignemo.

Tu je i spremnost na gubitke, ne samo novaca, nego prijatelja, obitelji, podrške svih vrsta.

Spremnost na neuspjeh svih vrsta jer on je sastavni dio uspjeha.

I za kraj, kad ga zaradimo, upravljanje novcem. Ovo je opet do nas. Dakle, sve možemo naučiti – komunicirati, bolje prodavati, bolje upravljati s novcem, voditi ljude, delegirati posao.

Znam, i ja bih najradije sve prebacila na Vladu, ali ipak nema smisla. Skoro sve, ako ne i sve je do nas. Sorry.

Kolumna objavljena na portalu Suvremena žena. 

Povezane objave

biznis balkan

“Samo” ili kako se gradi biznis na Balkanu

15 godina sam poduzetnica. Na Balkanu. Odnedavno najviše na potezu Zagreb – Beograd. Kaže moja jako dobra prijateljica, poznata i uspješna poduzetnica… da sam kamikaza, da koji k… se ne…
Izbornik