Ja bi, al’ ne bi, ne znam bi il’ ne bi…

Svi znamo kako je teško donositi odluke, posebno u ovo današnje vrijeme velike neizvjesnosti.
No, priznat ćete, uvijek je najgori status quo, pa i onaj kojeg sami sebi kreiramo nedonošenjem ikakve odluke.

Moramo znati tko smo, što i zašto želimo i što nam je važno. Ako to ne znamo, najbolje je da se čim prije uhvatimo toga i to saznamo. Inače će nam život proletjeti, razmišljat ćemo o razvodu i dočekati srebrni umalo i zlatni pir, razmišljat ćemo o vlastitom poslu i gle bam naći se u penziji, a da još nismo krenuli.

Kad pričam s klijentima o njihovim idealnim klijentima, uvijek mi kažu da bi voljeli klijente koji znaju što žele i da su im najgori oni koji to ne znaju.

Istina onaj koji ne zna možda nam pruža potencijal da mu svašta još prodamo, no etiku i drugo ćemo sad staviti sa strane, ipak je lakše kad klijent zna što želi.

I meni su draži oni koji znaju što žele.
I meni su veliki izazov oni koji bi „jednog dana otvorili svoj biznis“, naglasak na jednog dana, možda, a možda ipak i ne.
Oni imaju 1000 pitanja.
Što ako ovo, što kad ono, a što ako i ovo i ono i ovo i ono..

Da se toliko pitamo za brak i djecu, nitko se nikad ne bi oženio niti imao djecu. Ponekad je dovoljno slušati srce i intuiciju. Svatko od nas zna najbolje za sebe. Svatko ima taj unutarnji glas koji mu oko nečeg ne da mira.

Prethodno spomenutima pokušavam pojasniti da su sad kao na dnu prve planine i pokušavaju doći na vrh desete planine iza ove prve i između je još 9 planina.

Jednostavno ne možemo znati što će se sve putem dogoditi. I to je ok.
Bitno je da krenemo za nas pravim putem i da hodamo njime.
Bitno je da poduzimamo akciju, da ne trošimo energiju i vrijeme na što bi bilo kad bi bilo. Nego idemo.

Sve što nam treba naučit ćemo putem, dovoljno je da na početku znamo 10% i da smo voljni učiti. Taj će nas stav odvesti do pravih ljudi i pravih i pravovremenih informacija.
Na nama je da budemo otvoreni da ih primimo.

Dakle, ja bih jednom svoj posao, pa tisuću i jedno pitanje, pa jedna edukacija, pa druga edukacija, pa 101. edukacija pa ćete popričati s dvije prijateljice i tri prijatelja koji su uhljebi o tome što one misle o tome da vi budete sam svoj gazda (namjerno ovako karikiram da podsjetim da NE pričamo o poduzetništvu s ljudima koji NEMAJU SEKUNDU poduzetničkog staža, isto kao što ne biste ekonomistima i pjevačima da li da vas liječe, nego nadam se liječnicima).

Naravno da ćete se educirati i raspitati o svemu. I naravno da ćete učiti cijeli život, htjeli – ne htjeli.
No važno je u tome NE PRETJERATI, nego krenuti PODUZIMATI akciju. Jer analysis=paralysis.

I kako je rekao jedan moj kolega, o poduzetništvu se ne razmišlja, u poduzetništvu se PODUZIMA.

A ako trebate puno razmišljati, možda to onda i nije Vaš put.

Mislim, naravno da Vas je strah promjena, koga nije, hrabre ljude je isto itekako strah, samo oni unatoč tom strahu poduzimaju akciju jer imaju neki svoj ZAŠTO, neki svoj razlog zašto to žele.

No, ako morate puno razmišljati o tome, pa još ovo, još ono pa još što misli mama, tata, baka, djed, pradjed, susjedi, sva bliža i daljnja rodbina… možda to onda nije to.

Npr. svi koji žele smršaviti postoji milijun dijeta i savjeta kako točno vježbati i što i kada jesti. Sve od prvog do zadnjeg koraka.
Ipak 60 % nacije je pretilo.
Svatko s viškog kg ima svoj neki razlog ZAŠTO nije mršav. Unatoč tome što su javno dostupni svi podaci i koraci što i kako.

Da zaključimo oko donošenja odluka i želja.
Je li to zaista naša želja?
Za što će nam to?
Možda i možemo to ostvariti no treba li nam (sada zaista) to iskustvo?

Bilo to skidanje kila ili pokretanje posla, znat ćete.
Kako ja npr. nikad ne razmišljam je li pametno otići u Dalmaciju. Čim pomislim na to, znam da je. Jer je obožavam.

E, tako i Vas koji razmišljate o svom poslu jednog dana, znat ćete i već znate je li to za vas. Potražite emociju, kako se osjećate pri toj pomisli (osim malo straha i puno potrebnog ludila)

Ne želim Vas ni požurivati niti ohrabrivati niti obeshrabrivati, samo želim osvijestiti da mi često mislimo da nešto želimo, zapravo i ne želimo. I tako gubimo svoje i tuđe vrijeme ljudi koji nam pomažu u tome što se na kraju ispostavi da niti ne želimo.

I to je sasvim u redu.
Možda svi i mogu biti mršavi, ne znam, no sigurno ne mogu svi biti poduzetnici.

Odluka je na svakom od nas.
Naš život, naša pravila. Bez obzira koja je tema.

Povezane objave

6 karakteristika poduzetničkog mindseta

Često se priča o poduzetničkom mentalnom sklopu/mindsetu jer je za uspjeh ključan način razmišljanja. Pa kako to poduzetnici razmišljaju, po čemu su oni drugačiji u glavi od drugih? Što uopće…
Izbornik