Duhovno vs. materijalno – Zašto neki misle da trebaju raditi besplatno?

duhovno vs materijalno

Plaćanje?

  • Keš
  • Donacija

Račun?

  • Nisam u mogućnosti izdati račun.
  • Evo broj mog tekućeg
  • Evo tekući od mog tate, brata, sestre, muža
  • Možete mi platiti putem Western Uniona ili Paypala i sl.

Što je ovo?

Ovo su načini plaćanja kod raznih duhovnjaka. Ma ovog ima i kod ostalih naravno, ali sad mi je ovo tema.

Prijatelj me zeza da zvučim kao ljubavnica od ministra Marića (za one van Hrvatske – to je onaj nabildani, mišićavi sa slika cijepljenja iz medija, no ne, s ovakvim poreznim opterećenjem na poduzetništvo nije moj tip ni u ludilu).

Jednu osobu iz moje prošlosti cijenim po motu po kojem posluje – ako ne želiš igrati po pravilima igre, onda nemoj igrati.

I o tome se radi.

Bogu božje, caru carevo, što se kaže.

To što smo mi duša u ovom tijelu, i dalje smo u ovom tijelu i moramo poštovati i materijalne, ovozemaljske zakone, ne samo duhovne. Ne vjerujete mi, probajte se ne pomokriti kad vam tijelo to naloži, pa da vidimo koliko dugo možete ne poštivati materijalne zakone.

Da, porezna opterećenja su velika. Prevelika i nefer.

Da, sustav ne valja, uhljebi i lopovi su na sve strane. I to moramo promijeniti. Moramo zahtijevati da se naš novac, novac poreznih obveznika odgovorno troši.

Ali isto tako – za svaku promjenu moramo krenuti od sebe.

Ne možemo koristiti besplatne vrtiće, bolnice i dr., a ne uplaćivati u zajedničku kasu za to.

Možemo, ali ćemo platiti cijenu kad-tad.

Ne možemo misliti samo na sebe, već na cjelinu. Ne može nam biti dobro, dok je drugima loše. I pritom sebe smatrati jako duhovnom osobom iznad ovih trivijalnih 3D stvari.

Isto tako, koliko god bile primamljive ekonomske teorije radikalnih ljevičara, iste su sulude, proračun se ipak puni onako kako se puni, a ne kako bi oni htjeli.

Još malo na temu duhovno vs. materijalno.

Ima skupina ljudi koja misli da nije duhovno naplaćivati svoj rad i da bi razni duhovnjaci trebali raditi besplatno (ili ti na donaciju, jel). Kao da je novac nešto fuj, prljavo…

Bez obzira tko se čime bavio, novac je neutralan, a mi smo ti koji mu pridajemo značaj i predznak i to na način kako ga zarađujemo i kako ga trošimo.

Uostalom, od čega oni misle da ti ljudi plate struju, hranu i ostalo, ne znam. Nikako se s tim ne slažem. Mislim da imamo pravo i da trebamo živjeti od svojih znanja, talenata i vještina, ma kakve one bile.

Naravno istovremeno ti isti rade na donacije i sebe smatraju boljim, duhovno naprednijim od ostalih. A što znači raditi na donaciju, jasno nam je. Krše x zakona i izigravaju sustav misleći da će se provući bez posljedica.

Postoji pak i druga krajnost, koji su od duhovnosti razvili itekakav biznis, iz kojeg na svakom koraku isijava pohlepa, mnogi zaista prodaju maglu i to uspješno, koji će vam naplatiti i zrak koji sad udišete dok ovo čitate i ruku na srce – industrija tzv. osobnog rasta i razvoja jedna je od najbrže rastućih (eng. personal growth, self- help industry).

I za kraj, postoji li uopće ta podjela materijalno i duhovno?

U našem svijetu dualnosti i stvarnosti koja naglašava polaritete u svakom pogledu, naravno da će mnogi biti podijeljeni u dva tabora i oko ove teme.

Ja ću zaključiti ovako.

Nema materijalno i duhovno. Sve je i jedno i drugo.

Novac je energija i kao i sve, ovisi kako se i s kojom namjerom koristi. Mi mu dajemo predznak.

Ono što je problem u društvu i zašto je nastala ova polarizacija jest što smo napravili sustav u kojem je novac i utrka za novcem postalo jedino mjerilo (naše) vrijednosti i uspjeha, i svrha života.

A on to nije. A svrha je živjeti punim plućima.

Foto: Pexels

Povezane objave

Izbornik