U inboxu me dočekalo nekoliko sličnih upita na temu kako zapaliti strast prema svom biznisu jer nekako najviše radim s poduzetnicima koji su u biznisu 3 do 10 godina pred trenutkom da izgore ili već pregoreni, pa evo probat ću ovako načelno odgovoriti kroz blog.
Nismo sami. Normalno je, posebno kad se opustimo na odmoru, ili pak ako npr. osjetimo čari fjake u Dalmaciji da propitkujemo čemu sve to…
Ima li uopće smisla vratiti se na posao, volimo li mi uopće taj svoj biznis, nije li lakše biti radnik nego poduzetnik na ovim prostorima… itd. itd.
Poduzetnici smo postali ili iz vanjske nužde (dobili otkaz i sl.) ili unutarnje (nešto nas je vuklo, neka luda strast i jednostavno smo morali) ili smo nasljedili biznis (čitaj roditelji su nas u to uvalili). Pretpostavka je da smo krenuli raditi nešto što znamo/volimo/vidimo priliku ili nas barem donekle zanima.
Daj Bože posao je počeo rasti i onda je došlo sve ono drugo – financije, naći ljude, motivirati ih… naplata… jao i joj… misli… Što mi je ovo trebalo, ja sam samo htio raditi to što volim, a ne raditi za svoje radnike, skupljati njima za plaću i doprinose i PDV…
Dođe svima trenutak da ne znamo više ni tko smo mi, a kamoli što volimo raditi niti se možemo sjetiti zbog čega smo uopće poduzetnici.
Dosta nam bude svega i nagriješili smo se putem (iako nas uče da je to sve bilo istraživanje i razvoj čitaj učenje, iskustvo) ali jbg mi to osjećamo kao bolne greške… koje su nas manje više skupo stajale…
Najviše imam iskustva u radu baš s ljudima koji su u ovoj situaciji i kroz program edukacije koji se zove Bildanje biznisa učimo raditi NA, a ne U biznisu, učimo kako se vratiti sebi postaviti posao da funkcionira bez nas, da možemo imati osjećaj da smo slobodni uživati u poslu i životu.
E pa dakle da konačno odgovorim na pitanje iz naslova – kako ponovo zapaliti ljubav i strast prema svom biznisu?
Da je riječ o partnerskim odnosima sad bi u tekstu stajalo morate se truditi, kao na početku. Volim raditi i to jako i puno, ali nekako mi ta riječ truditi – nikad nije legla. Vuče mi na silu. Bez napora mi je privlačnije. To ne znači da nema rada, ali evo na engleskom je možda jasnije – effortlessly nekako ima drugu energiju od trying harder.
Dakle idemo redom.
Koje je vaše zašto. Zašto radite to što radite? To je ono što kupci kupuju od vas, to je ono što motivira vaše djelatnike, e pa neka motivira i vas. Prisjetite se.
Koja je vaša vizija? Što je veća vizija naši problem izgledaju manji.
Koja je naša priroda? Naš put do uspjeha mora biti usklađen s onim tko smo mi – naravno ako želimo biti sretni cijelim putem.
Koje su naše vrijednosti – do čega nam je stalo?
Ne ono 10,000 EUR ili više mjesečno do Božića, nego što želimo iskustiti, kako rasti, kako doprinjeti… kako se pritom osjećati, živjeti… po to smo došli, po iskustva i da iskoristimo sve svoje talente u službi drugih, da svijet ostane bar malo bolji nakon nas nego bez nas…
(Znam, zvuči idealistički u zemlji gdje je većina poduzetnika iz nužde, krpa kraj s krajem, skupljaju mjesečno za plaće i PDV, ali ipak neke stvari su svevremenske ma koliko idealistički zvučale na prvu.)
Da zaključimo – kako?
Stati, postaviti si ovakva i slična pitanja. U miru sačekati odgovore. Doći će. Poslušati ih.
Kad stignu odgovori, možda ćete odustati od mnogo toga (vidjeti prethodni blog Životni detoks), možda delegirati, možda čak i prodati posao, možda započeti drugi… možda prestati biti poduzetnik…
Tko zna. Usudite se poslušati odgovor. Doći će.
Samo postavite pitanja i pratite znakove. I bez obzira na okolnosti dok čekate odgovore da stignu nemojte čekati da okolnosti postanu savršene. Jer neće.
Naše vlastite misli i ono što sebi govorimo te sama akcija također utječe na našu motivaciju, pa tako promjena kuta gledanja na istu stvar– npr. fokus na zahvalnost, uz promjenu društva – kruga ljudi s kojima se krećemo već može donijeti drastične i brze pomake, pa i potrebnu novu/staru strast…
Sretno.
Foto: Pixabay
