Odnedavno sam se i sama katapultirala iz vlastite zone komfora i prihvatila izazov – predajem kolegij Poduzetništvo na jednom privatnom fakultetu.
Pripremajući se za nastavu, istražila sam i o tome smo pričali, koje su najčešće pogreške poduzetnika.
Suprotno svim našim prirodnim porivima da okrivimo naše zaista nesposobne Vlade i lošu i nepravednu Državu, ipak prvi krivac i razlog propadanja i neuspjeha vlastitih firme smo mi sami.
Znam, to nije nešto što je popularno i što vlasnici firme vole čuti, no tu spada i sljedeće…
Nismo imali vjere u sebe, nismo imali mentalni sklop obilja – da ima dovoljno za sve, da se ne moramo uspoređivati s drugima niti boriti, već se fokusirati na doprinos umjesto dokazivanja, i suradnju umjesto borbe.
Tu spada i da ne znamo primiti povratnu informaciju, da negativan feedback shvaćamo osobno, da nismo spremni na promjene, na poraze, na rizike.
Ajde nije sve u nama, nešto je i u našim krivim odlukama.
A to konkretno znači da ne znamo izračunati cijene naših usluga da sve pokrijemo i zaradimo, no opet tu je nedostatak poznavanja financija i poslovanja, dakle opet smo si sami krivi. A tu je u pozadini i osjećaj manje vrijednosti, ne cijenimo i ne poštujemo sebe, previše dajemo da bismo dokazali svoju vrijednost i dr.
ne ulažemo dovoljno u svoju i edukaciju naših djelatnika jer sve je u prodaji i komunikaciji. Odakle nam novac? Pa od drugih ljudi – netko drugi vidi u našim proizvodima i uslugama vrijednost ili rješenje svog problema i spreman je to platiti. A upravo je to prodaja.
Resourcefulness na eng., a znači ne da imamo sve resurse jer u vlastitom biznisu nikad dosta vremena, novaca i ljudi, nego da se znamo snaći od onoga što imamo.
A po meni najvažnije za uspjeh ili neuspjeh je tzv. eng resilience – otpor – da kad padnemo, a hoćemo itekako, i to stotinu puta, da se što brže dignemo.
Tu je i spremnost na gubitke, ne samo novaca, nego prijatelja, obitelji, podrške svih vrsta.
Spremnost na neuspjeh svih vrsta jer on je sastavni dio uspjeha.
I za kraj, kad ga zaradimo, upravljanje novcem. Ovo je opet do nas. Dakle, sve možemo naučiti – komunicirati, bolje prodavati, bolje upravljati s novcem, voditi ljude, delegirati posao.
Znam, i ja bih najradije sve prebacila na Vladu, ali ipak nema smisla. Skoro sve, ako ne i sve je do nas. Sorry.
Kolumna objavljena na portalu Suvremena žena.
