Ovom rečenicom ispratila me nekidan službenica u jednoj banci gdje sam išla rješavati nešto privatno što silom prilika moram.

Time je potvrdila ono što već odavno “znam” – nema slučajnosti i svi ljudi koje susrećemo su naši učitelji na putu.

Ova rečenica ne odnosi se samo na roditelje kojima mnogi zamjeramo, krivimo ih za štošta pa obećajemo da nećemo iste pogreške ponoviti s vlastitom djecom..

Ova rečenica odnosi se zapravo na sve, baš sve ljude koje smo putem susreli.

Sve razorene ljubavi, sva prekinuta prijateljstva, sve izdaje, sve laži, sve krađe, sve prevare, sve bolesti, sve…
Mi smo danas to što jesmo upravo ZBOG svih njih, a ne uprkos i zato HVALA svima koji su dosada bili dio našeg putovanja, jer da nije bilo njih, ne bi bilo nas.