Financijska (ne) odgovornost prema djeciNismo dužni ništa ostaviti našoj djeci, no ne trebaju im ni naši dugovi, zar ne?

Vjerujem da svi znamo barem jednog poznanika koji ima velika primanja, a uvijek je u minusu, dužan kao Grčka, jedva sklapa kraj s krajem, prelijeva kartice iz šupljeg u prazno, hedonistu koji svako malo kaže ma jednom se živi i novac je tu da se troši i sl… ukratko nekog tko troši iznad svojih mogućnosti, možda i umre ne samo bez ušteđevine, nego njegova djeca od njega na poklon dobiju i dugove, dok s druge strane znamo nekog tko se cijelo vrijeme odgovorno ponaša s vlastitim novcem, bez obzira na to koliko je obrazovan, i što manje zarađuje, on jednostavno pametno troši, uvijek nešto uštedi, nikad nije u minusu, ne troši na kreditne kartice, ima otplaćene kredite, nema dugova, ima treći stup, ima posmrtnu pripomoć, stan, auto, vikendicu, vremena i novaca za putovanja…

Da, dokazano je da se ne radi o tome koliko netko zarađuje nego koliko mu ostane, dakle kakvu limunadu napravi od limuna koje ima, kao i uostalom u svemu u životu.

 

Jeste li posložili svoje financije ili mislite da ćete živjeti vječno?

Imate li uplaćen treći stup za mirovinu ili Vam je plan pasti na grbaču svoje djece? Imate li uplaćenu posmrtnu pomoć ili Vam je plan da se, kad Vaše dijete izgubi Vas kao oca i majku, u najvećim trenucima tuge mora opterećivati organizacijom sprovoda što je zahtjevno kao manja svadba. Imate li oporuku ili ćete pustiti da se Vaša djeca svađaju do kraja svojih života sa braćom i sestrama oko eventualne imovine koju imate?
Sredite svoje financije za svog života. Ne, ništa se neće samo od sebe srediti.

Često nam za puno toga u životu motivacija budu upravo naša djeca. Neka budu i za ovo, ako ništa drugo ne možete naći kao poticaj. Da se pobrinemo za sebe do kraja i da oni imaju slobodu i vrijeme za tugovanje i nastavak svog života i brigu oko svoje djece bez bilo kakvih naših tereta.

Upravljanje novcem pitanje je i uvjerenja koje imamo o novcu, emocija koje nam on izaziva, iskustva iz prošlosti, količine zarade, navika trošenja, štednje, investiranja i dr. – no u najvećoj mjeri pametnog upravljanja vlastitim novcem. A da bismo bili financijski odgovorni moramo biti financijski pismeni, a da bismo to postali, prvo moramo osvijestiti da to trebamo, dakle idemo u akciju, ako ne zbog sebe, onda zbog svoje djece.