Menu
Vlastiti biznis, osim ako nismo postali poduzetnik silom prilika, obično pokrećemo iz razloga jer to nešto volimo. Želimo (konačno) biti sam svoj gazda, raditi s kime, kad i koliko želimo.
I onda se za 5, 6, 7 godina probudimo jedno jutro i ne da nam se ići u vlastitu firmu ili idemo s mukom, s onim istim osjećajem grča u želucu kojeg smo davno imali odlazeći na posao koji ne volimo negdje drugdje.
Došlo je do zasićenja, ne možemo više, pao nam je entuzijazam. I samo što nismo doživjeli burnout/izgorjeli. Ili već odavno jesmo. Ljuti smo na naše radnike, imamo osjećaj da mi za njih moramo zaraditi plaću i boli njih briga u 16:00 h su na vratima.
Postali smo Katica za sve i mislimo si – ma briga i mene pa njima je u interesu da rade i zarade, dosta mi je svega. Neka se sami snađu. (Pisala sam o standardizaciji poslovanja i važnosti definiranja što tko i kako radi, da se ništa ne podrazumijeva i da ljudi mogu jedino raditi onako kako smo ih uputili).
Posao nam možda i stagnira, nema više (novih) izazova, trebamo neki poticaj, kako meni moji klijenti kažu, kick in the ass, zaokret. Po to dolaze k meni. Jer to više nije to, trebaju pauzu…
Natovarili su si posla i pucaju. Imala sam sreće pa sam još u počecima svog poduzetničkog puta naletila na knjigu E-myth, mit/legenda o poduzetništvu.
Ukratko – priča ide da npr. volimo peći kolače i u trenutku kad otvorimo slastičarnu to se podrazumijeva da su kolači ukusni i sad postaje važno jesmo li na dobroj lokaciji, kako privući kupce… kako naći, zaposliti i motivirati ljude itd, itd.
Ovo prvo – pečenje kolača je rad U biznisu, ovo drugo NA biznisu, na njegovom rastu, na njegovoj budućnosti.
Mnogi su zapleteni u svakodnevnu operative – popravci strojeva, nošenje papira knjigovođi, hitno ovo, hitno ono…pečenju kolača – jer to znamo, to volimo, to smo i htjeli raditi.
Još jedan stari klasik (Knjiga – Steve Covey, 7 navika uspješnih ljudi) objašnjava razliku hitnog i važnog/bitnog.
Obično radimo hitne stvari, a ono što je važno, a nije hitno, to zapostavljamo.
Tu spada edukacija, to je rad na sebi, to je zdrava prehrana i vježbanje od ponedjeljka. Jer još ne gori, nije hitno pa smo se zabunili i mislimo da nije bitno/važno. No, zapalit će se kad tad, vjerujte.
Dakle, imamo situaciju hitno radim U biznisu i važno radim NA biznisu. Ali ja samo želim peći kolače, držati edukacije, pisati…. i uživati u tome, ja nisam poduzetnik, misle mnogi. Da, hm. Ali netko mora ovaj drugi dio posla obaviti da bi ovaj prvi uopće postojao. U razgovoru s ljudima uvijek krećem od osobne razine, a onda kasnije dođemo i brzo posložimo poslovni dio.
Moto Zaokreta, kreni od sebe, nije slučajan – tko smo mi, kako se vidimo, što zaista želimo u ovom trenutku u životu itd., no to je tema nekog drugog bloga.
Ovo rad u/na biznisu jako je važno za svakog tko vodi vlastitu firmu. Ako ćemo samo raditi u biznisu, bit ćemo jedan od iscrpljenih radnika, nezadovoljnih na više razina. Koji stalno gasi vatru i drugima govori, još malo pa se vidimo, budem, sad mi je gužva, samo da mi prođe ovaj projekt, ovaj event, ovo, ono… da mi prođe život!
Razmislite kad vam stigne idući poziv na popodnevnu/večernju edukaciju/druženje ili vikend događanje – možete li ipak odgoditi te majstore, pomaknuti narudžbu za 3 sata… stvoriti (jer ga vjerujte nikad neće dovoljno naći) vrijeme za sebe i svoj biznis, za odmak, za novi pogled, za zaokret, za svoju budućnost.
A ako Vam se više zaista ne da raditi u svom biznisu – pa gdje piše da to morate do kraja života? Ali to je moja beba, bla bla, pa kako ću onda, pa šta ću… U redu je u svakom trenutku reći ne, predomisliti se. I živjeti i raditi što i kako želite.
Nikome ne dugujete pojašnjenja. To je vaš vlastiti biznis, vaš vlastiti život. I to je bitno, a tko zna koliko vremena još imate pa je možda već i hitno.
Foto: burst.shopify.com
