Naš je ugled, naša riječ naša najveća imovina (osim kontakata naravno). Godinama se teško gradi, a u jednom trenu se može lako srušiti.

Ovim blogom želim progovoriti o jednoj temi koja na Balkanu kao da nije tema. Ovdje ni pisani ugovori nisu tema, kamoli usmeni dogovori.

Naša riječ. Dogovor. Obećanje. Nešto na što se netko drugi osloni, nešto na što računa, nešto u što se pouzda. Naravno da se uvijek možemo predomisliti, slobodna volja je neupitna. No bilo bi fer obavijestiti drugu stranu o promjeni dogovora. Pravovremeno. Na asertivan i argumentiran način. Naravno ugovori su bolja varijanta od dogovora. Ali ovdje je jednako smješno i tragično kad te netko prevari i kaže ti šta mi možeš, ništa, pa tuži me i slično.

Sjećam se jednom su me u jednom ugovoru preveslali za 50 000 kn. Nije prošlo 7 dana dobila sam stipendiju za obrazovanje u protuvrijednosti pogađate – 50 000 kn.

Sjećam se i kako su me preveslali u jednom dogovoru oko naknade za pronalazak investitora. Rezultat osobi je ubrzo propao biznis, brak, odselila je iz zemlje… Slučajnost? Nikad nećemo saznati.

Poanta? Bez obzira na besmisao ovdašnjeg sistema, uvijek sve dođe na svoje. Sve što imate Vaša najveća imovina ste Vi sami. Vaša riječ. Pazite kako njome upravljate.

Držite do sebe i svoje riječi. Prvo ljudi onda novac. Opravdava li cilj sredstva? To ćete sami najbolje znati, no biti čovjek i uraditi pravu ispravnu stvar uvijek je dobar odabir.

Foto: Pixabay