Često čujem rečenicu – ali ne radim u struci, ili želim/planiram raditi u struci…
Šta je struka danas uopće? Koliko nam ta priča o struci vrijedi?
Realno – za pet godina hrpa poslova neće postojati i još više novih će nastati, kao što se to desilo i unazad 10 godina. Danas postoje zanimanja koja, ne da tada nismo mogli predvidjeti, nego ih nismo mogli ni zamisliti. Tako je i danas gledano u budućnost.
Pa, koja su to znanja i vještine potrebne za sigurniju budućnost?
Kako ulagati u sebe?
Za što se školovati, a ne pogriješiti?
Što ćete sugerirati djeci da studiraju pa da im uspjeh bude zagarantiran? Pravo, ekonomiju, medicinu?
Kažu da je ključno znanje, odnosno vještina, potrebna za budućnost, a vidimo i već danas da je to tako, agilnost, brzina i fleksibilnost. Sposobnost prilagođavanja i to brzog prilagođavanja na stalne promjene.
I sami smo svjedoci s korona krizom koliko je ovo zaista bitno u svim segmentima života.
Uspjet će i uspijevaju oni koji se brzo prilagode promjenama, koji ne kukaju, koji se brzo dignu nakon padova, koji ne ostaju predugo u obrascu žrtve, koji se ustanu i idu dalje. Da, oni padaju, itekako, ali se brzo ustanu i idu dalje.
Promjene su neizbježne, možemo im se opirati, možemo ih prigrliti i prilagoditi im se, a možemo čak i sami kreirati nove.
Izbor je na nama.
Moj je izbor biti kao trska – uspravna, čvrsto utemeljena, a opet fleksibilna i naravno brza. Oni koji me znaju kažu i prebrza. 🙂
P.S. Unazad 4 mjeseca korona lockdown krize prestala sam brojati broj zaokreta, promjene poslovnih modela i dr. Idemo dalje. 🙂
Foto: Unsplash
