Pisala sam o ovom u novoj knjizi, pisala sam nekidan za jedan časopis, pa evo verzija i za blog.

Ono što bih iz ove perspektive (imam 41 godinu kad ovo pišem) poručila mlađoj sebi išlo bi nekako ovako:

Ocjene nisu važne. Znanje jest. Ono životno.
Manje radi, više se zabavljaj.
Ako se udaješ (a nemoj se žuriti), zadrži (i) svoje prezime.
Čitaj, čitaj, čitaj.
Putuj, putuj, putuj.
Nemoj zbog ega, prkosa, ponosa, istjerivanja pravde pred partnerom i dokazivanja tko je u pravu propuštati prilike za (pomirdbeni) seks.
Sve je u redu s tobom, samo nađi svoje pleme – svoje ljude.

Sebe i obitelj stavi na prvo mjesto.

Bez obzira na tisuće strahova i upitnika iznad glave, bit ćeš najbolja mama na svijetu.

Jedino mišljenje do kojeg ti treba biti stalo – je ono od osobe u ogledalu.

Što prije počni govoriti ne… Svemu i svima što te iscrpljuje i ne pruža ti radost.

Ništa ne shvaćaj osobno.

Pokreni svoj biznis čim prije. Uvijek cijeni sebe i što prije podigni svoje cijene.
Nemoj previše davati da dokazuješ svoju vrijednost – dovoljno si dobra, zaslužuješ, vrijediš.

Nemoj bacati novce na razne stručnjake, slušaj sebe, svoju intuiciju, svoje tijelo.
Spavaj, vježbaj, zdravo se hrani. Inače ćeš doći u situaciju da moraš.
Manje brini – sve će biti ok.

Ovo je tvoj život. Ti određuješ pravila.

Ne uspoređuj se
Ne takmiči se.

Slomit će ti srce, više puta. Prevarit ćete i izdati i oni kojima si beskrajno vjerovala i od njih to najmanje očekivala, ali ljubav sve pobjeđuje. I vrijedit će svaku suzu. Svaku stotinama kilometara dugu vožnju u drugu državu i sve ostale ludosti koje napraviš.

Budi zahvalna na svemu. Jer sve se događa najbolje za tebe, čak i kada nema šanse da ti to tako izgleda.