Menu
Ono što bi poduzetnici kad su bolesni trebali jest stati, odmoriti se koliko god treba, dakle otići na bolovanje i ozdraviti.
Zašto? Zato što uništavanje vlastitog zdravlja nije baš najefikasniji način vođenja firme.
Ovo pišem dan nakon što sam podigla kod svoje doktorice doznake za bolovanje.
Naime, dva mjeseca sam bila na bolovanju na papiru, a u stvarnosti već četiri nakon dva mjeseca odmora – dakle, možemo reći da manje-više ne radim oko pola godine.
Rezultat mog bolovanja je da smo nadmašili rezultate u vrijeme prije korone, bez našeg glavnog eventa i s novim nišnim portalom gotovo bez oglašivača.
Kako? Imamo jasna pismena pravila i procedure što i kako se radi, do najsitnijeg detalja i tada kvalitetna i motivirana osoba može kvalitetno odraditi posao.
Nekidan sam vidjela da je kolega na LinkedInu potegnuo ovo pitanje i raspravu, a evo taman dok držim doznake i šaljem ih u knjigovodstvo piše mi kolegica i kaže:
Iako imam 11 ljudi u uredu iza sebe, svejedno se brinem što bi bilo da odem na bolovanje. Nisam od onih koja misli da je nezamjenjiva, davno sam usvojila gradivo delegiranja, ali kad sagledam tržište danas koje je vrlo nervozno i traži instant rješenja, hoće sve sada i odmah i ode dalje ako isto ne dobije, empatije koje nema, naprosto me strah i pomisliti što bi bilo da odem na bolovanje. Nedavno, kad mi je član obitelji umro, i kad sam rekla nekim klijentima da imam smrtni slučaj i zamolila da se malo strpe, bili su jako uvrijeđeni. Ne radi se o izdvojenim slučajevima, jednostavno vrijeme i tržište je takvo…
Naravno da nije cijelo tržište takvo, no dio jest.
Naravno da ima ljudi bez empatije, i to jako puno. No, mi s takvima ne moramo raditi ili možemo uz stroga jasna pravila koja smo prethodno pismeno definirali i tako postavili zdrave granice.
Naravno da gomile ljudi hoće i navikli su sve sad i odmah. No, to nije uvijek moguće.
I uvijek će biti ljudi koji žele raditi samo s nama i čekat će nas koliko god treba. Ljudi se ponašaju prema nama onako kako im mi to dopuštamo.
Nije uvijek ono što želimo čuti, no istina je – uvijek se radi o nama. Bez obzira kako stvari izgledale na van.
Često spominjem jedan seminar koji sam završila u Americi prije par godina – Money and You.
Tematika je odnos s novcem i izgradnja biznisa. Radi se intenzivno četiri dana uživo i pogodite – od ta četiri dana – mi se tri dana bavimo onim što se zove personal growth (osobni rast i razvoj) iliti popularno rad na sebi, a jedan dan rad na biznisu.
Sjećam da se da su nam učitelji 100 puta ponovili – koji god problem da imamo u poslu, tri puta više se prvo treba pozabaviti sa sobom, a onda s konkretnim poslovnim problemom i kako ga riješiti.
Dakle, mi postavljamo pravila – što i kako radimo.
Mi biramo s kime ćemo raditi.
Ok, Hrvatska je malo tržište, izađite van.
Mi smo ti koji se trebamo izboriti sa svojim strahovima pa i strahovima da ako podignemo cijene ili ne reagiramo odmah na upite klijenata da ćemo ih izgubiti.
I vjerujem da dio njih i hoćemo, no vjerujem i da možemo uvijek možemo naći nove, oni koji dijele naše vrijednosti.
Mi smo ti koji moramo shvatiti da mi nismo naša firma i da postoji život izvan naše uloge poduzetnika
Mi smo ti koji se trebamo stalno micati sebi s puta jer smo sami sebi najveća prepreka. I pod time mislim način na koji razgovaramo sa sobom i kako se vidimo, ono što se kaže slika o sebi, raditi na svom samopoštovanju, samopouzdanju, osjećaju vlastite vrijednosti.
Mi smo ti koji moramo odlučiti uvijek izabrati sebe i kvalitetu svog života ispred svoje firme, ma zapravo ispred svega.
Ako izgubimo sebe, izgubili smo sve i što će nam bilo što drugo.
Da se vratim na tematiku samog bolovanja.
Istina je da kao poduzetnik nemate beneficije koje imaju vaši zaposlenici – plaćeni godišnji odmor, bolovanje, i slično, no i vaši zaposlenici nemaju beneficije koje vi imate kao poduzetnik – imovinu koja raste s vremenom, slobodu izbora što kad koliko i s kime raditi, izražavanje vlastitih kreativnih potencijala u cijelosti, stvaranje nečeg iz ničega, bolje upravljanje vlastitim vremenom dakle i životom i sl.
Jedno je sigurno. Postoje razne Nagrade koje se dijele poduzetnicima, no ne postoji nagrada za burnout.
Stoga, ako niste kreirali sustav da firma može dan, dva pa i mjesec, dva bez vas, onda se ili ili nesposoban i loš menadžer i vođa ili živite u potpunoj iluziji o vrijednost svog prisustva i potrebnosti firmi. Čitaj – bez svakoga se može pa i bez vas. I da, postoje hrpe ljudi koji puno, puno toga mogu napraviti bolje od vas.
No, pitanje koje nas tu muči u pozadini je – shit, ali tko sam ja bez svoje firme? I često od tog odgovora bježimo nazad u posao/previše posla.
Dakle, pravo pitanje je kako postaviti svoj biznis da funkcionira bez vas?
Pisala sam o tome u knjizi Najjači si kad si svoj i pričam na edukacijama Bildanje biznisa, no u najkraćim i vrlo vrlo pojednostavljenijim crtama:
Ništa ne mora stati, ni prihodi, ni planiranje posla, ni razvoj – ako smo prethodno napravili ova tri koraka.
No, sve će stati ako vi stanete do kraja.
Pobrinite se i za sebe i za svoj posao, da bi sve funkcioniralo u danima kad se morate brinuti samo za sebe.
Foto: Pexels
