Nekidan sam klijentu pomagala u izboru zaposlenika i jedan kandidat za posao na moje pitanje zašto želi promijeniti posao i iz firme A (odlična, brzorastuća firma, jedan od najpoželjnijih poslodavaca) u firmu B (isto kvalitetna firma) odgovara – Sve mi je super tu gdje jesam, posao, tim, plaća, no jednostavno fali mi suština. Od tada danima vrtim ovu misao po glavi.

Prije osam godina prodala sam svoju prvu firmu. Onaj baš pravi razlog o kojem nisam dosada javno govorila jest da sam osvijestila da ma koliko god namjere mystery shoppinga bile dobre i korisne za sve u lancu, njegova suština je kritiziranje i traženje pogrešaka, a to nije moja priroda. Ili barem tada u trenutku prodaje to više nisam bila ja.

Postoje poslodavci koji se kunu da su im zaposlenici na prvom mjestu, da ih cijene i poštuju, a onda ih boli k… za njih kad trebaju pokazati mrvicu ljudskosti. Na vani bla, bla, ali nedostaje suština.

Postoje brakovi i veze u kojima je sve ok na van, seks je dobar, nema drame, svatko živi svoj život, nitko nikome ništa ne prigovara, možda čak javnost, a zapravo sami sebe svakim trećim statusom na Fb uvjeravamo da je to žena ili muškarac našeg života dok samo mi znamo da naše srce pati za nekim drugim i da nam nedostaje suština.

Postoje poduzetnici koji prodaju proizvode i usluge, a njihova pojava i način života potpuna je kontradiktornost korištenju istih, dakle kompletno su neautentični u tome što rade.

Aktualni izbori i politika također zapravo već godinama pokazuju da ovdje ne valja suština, političari su koruptivni, a ne časni ljudi, bez obzira jesu li lijevo ili desno i glasačima ne preostaje ništa nego izabrati manje zlo.

Bliži se kraj godine i moj prijedlog umjesto novogodišnjih želja i ciljeva da radije zastanemo i razmislimo:

Gdje je naša strast?

Što nam pruža radost?

U čemu uživamo?

Što nas zapravo čini nama i što nas čini živima?

Je li Vam Vaš posao/biznis to, je li Vaša veza/brak to, ili želite nešto sasvim drugo, nekog drugog?

Još mi je u glavi slika i sjaj u očima tog kandidata za posao i pitam i sebe i Vas – je li i nama sve ok, ali nam nedostaje suština?