Jedno od najčešćih pitanja koje dobivam od ljudi s područja diljem ex YU jest da žele pokrenuti vlastiti biznis, ali ne znaju kako – ne znaju odakle konkretno krenuti, koji je to prvi korak.
Dobivam ja doduše i mailove, neke čak i u nastavcima poput sapunica (nisu mi prijatelji vjerovali dok im nisam pokazala) prepune izgovora, žalopojki pa sve do molbi, uglavnom tzv. snažnih žena da im pomognem pokrenuti njihove sinove i muževe ne shvaćajući da je problem u njima, ali dobro taj zadnji dio je tema za sebe… Dakle, odakle krenuti?
Neki imaju ideju, neki nemaju konkretnu, ali nešto ih vuče da pokrenu svoj posao, skoro svi nemaju novaca, a gotovo svi smo puni izgovora i rijetko tko ima dovoljno hrabrosti.
Najlakše je obići niz institucija i otvoriti firmu, no biti vlasnik obrta ili d.o.o.-a – daleko je od biti poduzetnik.
Za uspjeh, često nam ni ne treba neka revolucionarna ideja, ponekad je dovoljno ponuditi na tržištu nešto brže, bolje, jednostavnije, jeftinije, s boljom uslugom od postojećeg.
Isto tako, znamo i sami da ni najbolja ideja nije dovoljna, uvijek je presudna izvedba, a vjerovali ili ne za dobre ideje lova se da pronaći, izgovore moramo sami pobijediti, a hrabrost znači skočiti sa strahom, ne čekati da se prestanemo bojati jer taj trenutak neće nikad doći. To je ukratko, ali ajmo sad malo detaljnije.
Ja sam za pristup da prvo krenemo od sebe, da analiziramo u čemu smo dobri, šta znamo (talenti, vještine, znanja, sposobnosti) ukratko naše prednosti/snage…
Što volimo raditi, što bismo radili da nas ni ne plate (ali uvijek naplatite! Uvijek!).
Kad to shvatimo s jedne strane, s druge strane trebamo biti svjesni činjenice da je svrha biznisa riješiti neki problem, dodati vrijednost kupcima.
U prijevodu – problem postoji, kupci znaju da postoji ili ćemo im mi to osvijestiti/uvjeriti ih, a bogami ako smo odlični marketari i stvorit ćemo im problem gdje ga nemaju) i žele ga riješiti – (čitaj – spremni su platiti) i onda mi lijepo kroz taj svoj biznis ostvarimo profit (inače smo humanitarci i vodimo udrugu, što je isto ok, ali bolje ne miješati kruške i jabuke, kako je meni jedan moj Prijatelj poduzetnik rekao kad sam mu pričala da pokrećem novi projekt– podsjetio me da se profit mora podrazumijevati onda dalje gradim priču, a ne ako budem na nuli super).
Dakle, kad to dvoje znamo, na nama je da svoje jedinstvene talente upakiramo u proizvod/uslugu i ponudimo tržištu, i ključ svega je prodaja prodaja prodaja, akcija, akcija, akcija (ovo ponavljanje nije tipfeler), a uspjet ćemo u tome/prodaji ako identificamo problem, pokažemo da to što nudimo rješava taj problem i kupcima prezentiramo koje oni koristi imaju od svega toga.
Jedan od self-help mitova i bullshitova koje sam i sama popušila je – radi posao koji voliš i lova će doći. Neće, doći će ako znaš (i) voditi biznis, a biznis ima svoja pravila. Da da, čuda su moguća, ali najviše će nam pomoći poznavanje (u zadnje vrijeme internet) biznisa – to sam se opekla na vlastitoj koži…
Svi ti koji nas uče samo radi to što voliš i lova će doći imaju odlične poslovne modele i znaju vrlo dobro što rade. Svaki posao je specifičan i ima određene konkretne korake.
Postoje izvori gdje prikupiti sve informacije, državne institucije, inkubatori…
Kažu mi ljudi kad mene slušaju da im sve to izgleda jednostavno i lako. Jednostavno je sve u životu pa i ovo, a lako – ne, nije baš.
Treba platiti cijenu.
Pitanje što vam je važno u životu i jeste li spremni. Meni je važna sloboda i zato sam poduzetnik, skroz sam nezapošljiva i beskorisna na drugim mjestima.
Želim biti sam svoj gazda, raditi što, s kim i kada želim, mijenjati svijet na bolje. Jednako je dobro i potrebno, i korisno raditi u korporaciji i državnoj upravi, pitanje je samo što želimo u životu.
Kažu mi moje prijateljice – čuj, pa zar ti ne osjećaš preveliku odgovornost prema svim tim ljudima, ti ih stalno potičeš da pokrenu svoj posao, a nisu svi za biznis. Istina, nisu. Nismo. Razmišljala sam o tome dugo, mjesecima.
Zaključila sam da im svi govore da ne mogu – svi nam od malena režu krila. Ja samo smatram da život nema reprizu, da vrijedi probati slijediti svoje snove i živjeti punim plućima, a ne životariti.
Ako imamo ideju i nešto nas vuče, samo mislim da trebamo pokušati. Jesmo li ili nismo za poduzetnika, hoćemo li uspjeti ili ne znat ćemo kasnije, smatram da vrijedi probati, a ponekad je dovoljno da nam samo jedna osoba kaže da možemo, to nam je dovoljan poticaj. I ja to isto ponekad trebam čuti za svoje lude snove. I zato potaknem i druge da slijede svoje.
Uostalom, uvijek si mislim što će se dogoditi ako probamo, a što ćemo sve propustiti ako ne probamo… E da, a za one kojima ni ovo nije dovoljno konkretno, prvi korak kupite moju knjigu Sam svoj gazda (sve knjižare u Hrvatskoj, vodeće po regiji) i dođite na jedan od Business Cafea, 8 gradova, 5 zemalja… I to je sve, nećete dobiti i set noževa uz to.
Foto: burst.shopify.com
