
Sredinom petog mjeseca provela sam nekoliko nezaboravnih dana na jedinstvenom Awesomenessfestu koji se po prvi puta održao u Europi ove godine, konkretno u Dubrovniku. Tom je događaju prisustvovalo više od 300 sudionika iz 40 zemalja svijeta.
Slučajno sam prije par mjeseci saznala za taj event, netko je od kolega govornika na zagrebačkoj konferenciji Slušaj sebe gdje sam i ja sudjelovala, usput na kavi spomenuo Awesomenessfest, no nitko u društvu nije znao detalje, a kako meni jednostavno ta riječ nije dala mira, otišla sam na internet i kad sam vidjela da je ove godine kod nas, jednostavno sam morala ići. No tako je mislilo i 5000 drugih ljudi.
Ovaj puta samo je 15 % ljudi koji su zainteresirani imali priliku doći. Vishen Lakhiani, vlasnik Mindvalleya i organizator ovog eventa rekao je da je osobno pregledao svaku prijavu i da nije ni čitao naše duge životopise nego je odabrao ljude kako je rekao da kad bi sjedili pored njega u avionu da bi odložio iPad i s njima pričao jer su mu interesantni.
Lekcija jedan za sve nas – nebitno je što radimo nego KAKVA SMO OSOBA! Bilo je tu UN ambasadora, poznatih pisaca, mlada osoba koju i Obama citira i divi joj se, osoba koja s Richardom Bransonom uvodi novu vrstu edukacije za poduzetnike, terapeutkinja od pokojne Lady Diane pa i 14-godišnjaci koji već mijenjaju svijet…
Zašto uopće toliko poduzetnika iz cijelog svijeta na ovakvom seminaru posvećenom dubokom radu na sebi, seminaru koji počinje meditacijama, gdje se rade radionice upravljanja energijom, gdje se spominje tantra i svašta nešto u našim krajevima čudno?
Zato što NAŠ POSAO MOŽE RASTI SAMO DO RAZINE DO KOJE MI RASTEMO.
Zaboravljamo da je naš biznis produžetak nas samih i želimo li neku promjenu uvijek moramo prvo promijeniti sebe i svoj mentalni sklop. Nikad nije rješenje u dužem i napornijem radu, a kvatni skokovi u poslu se događaju kad iste prvo napravimo u svojoj glavi.
Konferencija je počela 4-satnom radionicom Lise Nichols, poznate trenerice, spisateljice i motivacijske govornice koja je bila nekoliko puta gošća kod Larry Kinga, Oprah i dr. Bila je samohrana majka, crnkinja koja se boji govoriti pred bijelcima, sama, na socijalnoj pomoći, našla se i u situaciji da nema za pelene za svog sina.
Danas je žena koja je uspješna na svim razinama i pomaže drugima da to budu. Jedna od Lisinih lekcija nama je bila da nismo ovdje unatoč svojoj prošlosti nego baš zbog nje. Dakle, baš zbog svega što smo prošli – danas smo takvi kakvi jesmo.
Demonstrirala je to stolicom koju često nosimo sa sobom aludirajući na našu prošlost, pokazala je kako je (prošlost, stolicu) nosimo na glavi, vučemo sa strane umjesto da sjednemo na nju i iz te pozicije prihvaćanja i zahvalnosti djelujemo sada. Jer sve što nam se dogodilo učinilo nas je takvom osobom kakva smo sada i sad ta sva iskustva možemo upotrijebiti da drugima pomognemo.
U stvorenom toplom i sigurnom poticajnom okruženju, ljudi su se lako i brzo otvarali i ono što je bilo za promjenu divno doživjeti – u publici je bilo 50 % muškaraca, svjesnih muškaraca, koji dijele svoje duboke emocija, i koji uz tu ranjivost ne djeluju nimalo manje muškarci. Lisa je uvijek kad je netko podijelio svoje osjećaje pitala ostale u publici – jeste li se vi ikad tako osjećali, gotovo uvijek je većina u publici digla ruku. To je bila jasna i duboka poruka svima – da NISMO SAMI.
Žena koja je na naslovnicama Vogue i Elle boji se da nije dovoljno lijepa dovoljno mršava, žena koja poslovno drma Jugoistočnom Azijom boji se da joj otkucava biološki sat, muškarac koji puno putuje i radi boji se da djeca odrastaju bez njega, i ne osjeća se dovoljno dobar ni muž ni otac, i ne zna se nositi s prigovaranjima svoje supruge zašto toliko puno radi…itd, itd… svima nama poznate priče. Svima nama poznati dnevni izazovi.
Meni je Lisa pomogla da shvatim puno stvari, mogla sam se s njom identificirati jer zastupa autentičnost i transparentnost, pristupačnost i otvorenost drugima.
Još sam i bila u dva navrata na višesatnom druženju za manji broj ljudi u njenom apartmanu i meni samoj je možda najvrednija spoznaja da mojih 85 % možda nekome može biti i 200 %, ali i dalje nije mojih 100 %.
Samo ja znam što je mojih 100 %. I svatko od nas za sebe. I da ako nekome smeta, kako je ona rekla naša svjetlost, neka uzme suncobran, ali mi je nećemo ugasiti.
Meni je osobno značila i njena rečenica da nismo ovdje došli da sve upoznamo nego da NEKOGA upoznamo/nađemo.
Lisa nas je sve podsjetila i da nećemo dočekati trenutak kad se nećemo bojati, nego je sad najbolje vrijeme da SKOČIMO, skočimo SA strahom jer najgore što se može dogoditi jest da padnemo tzv. ne uspijemo i oporavimo se od tog iskustva jači.
Pričali smo i o holističkom uspjehu, dakle uspjehu na sve 4 razine – materijalni, duhovni, financijski i uspjeh u odnosima s drugim ljudima, i podsjetila nas je da pazimo da nam ostvarenje životnih ciljeva ne postane pirova pobjeda, odnosno da cijena uspjeha ne bude veća nego vrijednost uspjeha. Idući dan za mene je počeo spoznajom onog što je prvi dan rečeno – ZAOKRET SE DOGAĐA KAD GA NAJMANJE OČEKUJEŠ.
Sjedila sam u dvorani i pored mene je sjedio Pierre, Francuz iz Belgije, koji je prije nekoliko godina ostao udovac, raspao mu se posao i bio je dužan preko 400 000 eur. Danas je između ostalog uspješan i bogat i sretan poduzetnik. I nešto smo se zapričali i rekao mi je – ne trebaš se fokusirat na novac, ali ga trebaš voljeti. To je meni bio aha moment jer u poslu stvarno želim i jesam fokusirana na sam posao i proces u kojem uživam, a ponekad zbog raznih ograničavajućih uvjerenja izostane financijska potvrda istog.
I došlo je na red predavanje Marise Peer koje možemo svesti u tri riječi – JA SAM DOVOLJAN/NA (eng. I am enough) Marisa je tom rečenicom izliječila mnoge ljude, brzo lako i jednostavno na čuđenje i negodovanje svojih kolega koji kako ona kaže preferiraju dugogodišnje seanse na kauču. Marisa nas je podsjetila da je uzrok svih naših problema mišljenje da mi nismo dovoljni i da je uzrok svih depresija danas – ono što sebi govorimo te da izgubimo svu radost života kad se uspoređujemo s drugima. S nekoliko praktičnih vježbi podsjetila nas je da tijelo radi ono što mu naš um naredi. Pričalo se puno o budućnosti sustava edukacije.
Vishen je predstavio Mindvalleyev koncept tzv. model svjesnog inžinjeringa koji kaže da nas u životu određuju dvije stvari – naši modeli stvarnosti (uvjerenja, hardver) i sistemi (način na koji živimo, softver) i oba se daju mijenjati.
U jednom trenutku na scenu je stigao Roger Hamilton koji sa Richardom Bransonom radi na novom sustavu školovanja za poduzetnike koji je rekao – bez liderstva sve se samo čini kao interesantna ideja.
Pravi lider su oni koji oblikuju stvarnost, poduzimaju akciju, izgrađuju iduću generaciju, investiraju u sebe, povezuju ljude i uključuju ih. Podsjetio nas je da sve više poslodavcima postaje kriterij kod zapošljavanja koliko je netko tzv. street smart, dakle – koliko se može snaći u svakoj životnoj situaciji.
Stoga za sve koji traže posao – ono što će poslodavcima u budućnosti biti presudno jest koliko ste se sposobni brzo promijeniti i učiti!
Naravno, isto, možda još i više vrijedi i za poduzetnike.
Roger je spomenuo 12 vodećih industrija, nabrojao 12 tehnologija koje utječu na naš svijet danas i 12 aktualnih svrha koje se najčešće promoviraju kroz biznis.
Sve to da bi nas podsjetio da najveći pomaci dolaze od onih koji nisu u toj industriji – često netko samo uleti u neku industriju i s novom tehnologijom pomete dotadašnji poredak.
Bilo je još niz predavanja i Awesomenessfest slovi i kao odlično mjesto za zabavu. I sve je istina. I za mene je sve bilo i puno više od očekivanog. I vjerovali ili ne, unatoč odličnom i toplom vremenu ne nisam se stigla ni okupati ni u moru ni otići u spa centar.
Dobila sam i slučajno najbolju cimericu na svijetu, poslovno – Business Café se širi i u London i to već u 10. mjesecu, a ono meni najdraže – čula sam bezbroj puta od ljudi koji su sa mnom pričali – Oh, ups I never told this to anyone – Ovo što sam tebi rekao nisam nikad nikome rekao (nasmijala sam se, jer to mi se stalno događa i zapravo je veliki pokazatelj da sam na pravom putu.
Sjetila sam se što mi je jedan branitelj prije 10 dana rekao na edukaciji – pa vi niste predavač vi dođete nešto kao guru i psiholog više. Zapravo što više razmišljam nekako mi bolje zvuči transformacijski coach, nešto ću morati staviti na novu vizitku 😉
Dakle, NE RADI SE O NAMA – nismo sami, odabrani smo, tu smo gdje jesmo s razlogom, sve što nam se dogodilo bilo je s razlogom i ima višu svrhu.
Svaki naš život ima višu svrhu. Svi smo jedinstven, nužan i potreban dio puzzlea. Ako samo jedan puzzle nedostaje, puzzle nije potpun.
Bez obzira što nam se u prošlosti dogodilo, najvažnije ja kakva smo osoba postali, što smo i kako ta sva svoja iskustva iskoristili u služenju drugih.
Jedino što se nalazi između nas i onog što nam treba i želimo u životu je ono što sami sebi govorimo. I zato nemojmo sami sebe izbacivati iz životne igre.
Čim donesemo odluku, u naš život ubrzo stižu svi ljudi koji nam pritom trebaju. Iskoristite sva svoja iskustva i spoznaje da pomognete drugima.
Vi već znate svoju priču, već ste je proživjeli, sad je recite i napišite, sad je dijelite, netko je drugi čeka, nekom tamo vani je potrebna baš vaša priča, potrebni ste mu Vi da može dalje. I nemojte nikad zaboraviti – naša duša je ta koja treba donositi odluke, a naša je duša neustrašiva.
Foto: Pixabay