Nedavno sam naletila na jedan zanimljiv citat – Hoćeš ljubav? Moraš više voljeti.
I to me baš jako potaknulo na još dublje razmišljanje o svim aspektima života, a trenutni zdravstveni izazov (koji me motivirao na promjenu prehrane s namjerom da izbjegnem jednu operaciju) dodatno je samo dao velik vjetar u leđa toj introspekciji.
Uvijek sam za to da krenemo od sebe.
Uostalom, to mi je i poslovni moto Zaokreta. I privatni i poslovni način djelovanja.
Preuzimanje odgovornosti. Bez kukanja i žaljenja i igranja uloge žrtve. Prihvaćanje bez zamjeranja. Ali i za zauzimanje za svoja prava. Jedno drugo ne isključuje.
E sad, kao i svi vi, prošla sam ja kroz puno s****. I mislila, ma čekaj, kako se uvijek radi o meni. Kakve su to gluposti? Kako zračiš, tako privlačiš… I to da su drugi ljudi samo naše ogledalo i bla, bla.
Pa kako sam ja kriva što meni netko napravi nešto loše. Ma kakva sad karma….
Nisam i niste. Ali smo odgovorni što ćemo s time kad nam se to nešto u našim očima loše, dogodi.
Tu sam se, ima već dosta vremena, odlučila na najveće zaokrete.
Kad mi nešto ne odgovara ne kvocam, baš ništa ni ne tražim i ne očekujem, nego promatram što mi točno ta neka situacija izaziva, što to meni znači, kako je to dobro za mene, kako to mogu iskoristiti, što mogu iz toga naučiti i dr. I mijenjam svoj stav putem, uvjerenja, sebe.
A nekad se samo i maknem i odem. U svakom slučaju, prihvaćam sve kako je. A mijenjam sebe i sve što mogu i želim kod sebe. Jer ionako ne možemo i ne smijemo mijenjati druge.
Naravno, ovom načinu djelovanja prethodi prihvaćanje uvjerenja da se sve u života događa najbolje za nas, a ne nama. Što nije lako.
Jednostavno je, da, no zaista nije lako, ipak valja isprobati.
Kad se idući puta dogodilo bilo što, pogledajte svoj doprinos u tome, što vas druga osoba uči, što je tu dobro za vas. Zašto ne…
Tko zna, možda vas iznenadi promjena u Vašem ogledalu na bolje.
Foto: Unsplash
