Jutros mi je na FB-u iskočila informacija da je umrla jedna divna žena samo par godina starija od mene koju sam upoznala u Americi na seminaru prije 4 godine.

Tada nas je život kroz taj seminar spojio i zbližio radeći u manjoj grupi neke zadatke nas 5 iz raznih dijelova svijeta jer smo imali zajednički problem POVJERENJA u druge ljude.

Ona i ja smo imale i još jednu drugu zajedničku biznis i privatnu poveznicu. Nastavile smo biti jedno vrijeme u kontaktu i ona i ja i nas 5.

Prije više od dvije godine oboljela je od neizlječivog oblika raka dojke. Čudom je živjela još godinu više nego što su joj i najoptimističniji liječnici predviđali i pratili smo njen život na Fb.

Mislila sam, kao što svi bar jednom pomislimo, kako je tako divna i pozitivna osoba oboljela od raka.

No, ne možemo suditi niti ikad znamo što se zapravo u svakom od nas dešava iznutra.

Ono što sam primijetila prateći je u tih godinu dana ekstra života je da je i dalje imala fokus na druge, ne na sebe. Ispričavala se što više nije u top formi, što ne stiže, a trudi se odgovoriti svima ponaosob, što ne stigne udovoljiti ovom, onom…

Je li to lekcija raka i sličnih bolesti da više i bolje brinemo o sebi?

Nekidan sam pričala s mojom dugogodišnjom prijateljicom koja, kao i većina nas, nastoji sve držati pod kontrolom, jedna od onih što drugi kažu perfekcionistica kakve većina žena pokušava biti. I kad rodimo želimo da je kuća tip top čista, mi zdravi, odmorni, naspavani, stan uredan, igračke odložene na svoje mjesto, da sve stižemo, da sve ide „po planu“ da kuhamo sve sami sve zdravo i organski, da je naš život holivudski film Stepfordske žene u najmanju ruku.

A život nas uporno uči da je NESAVRŠENO SAVRŠEN.
Da smo mi takvi kakvi jesmo DOVOLJNO DOBRI.

Prije tri godine na jednom seminaru slušala sam predavanje britanske hipnoterapeutkinje Marise Peer I am enough – koja je objašnjavala da je tu uzrok svih problema danas, poslušajte ima na YT.

I sjetila sam se, dok sam još prije 20 godina radila u Plivi, na mjesto direktora došao je Britanac iz konkurentske firme i uveo pojam DOVOLJNO DOBRE KVALITETE – dotada je Pliva imala vrhunske proizvode i za tržišta koja to nisu tražila. Na stranu sad pitanje etike i morala posebno, jer je to farma industrija i zašto da dijete u Jemenu ima slabije cjepivo nego dijete u Njemačkoj samo zato jer se državna regulativa razlikuje, no zapravo ovaj pojam je dušu dao za uvest u POSAO i PRIVATNO.

DOVOLJNO DOBRA KVALITETA. Obavljenog posla. Dovoljno truda.
DOVOLJNO DOBAR ŽIVOT. Sa svim svojim usponima i padovima.
DOVOLJNO DOBAR BRAK i VEZA.
DOVOLJNO DOBRI MI. Baš takvi kakvi jesmo.
NESAVRŠENO SAVRŠENI ŽIVOT JE OK.
JER JOŠ SMO ŽIVI. TU SMO.

R.I.P. Emma <3

Foto: Pixabay