Znate ono – prije će moj radnik dobiti kredit nego ja.

Jer moj radnik za razliku od mene ima sigurnu plaću (koju mu ja rizičan isplaćujem).

U radu s bankama, apsurdima nikad kraja. Ali da, poduzetnici su građani drugog reda u bankama.

Količina dokumentacije koju moraju sakupiti da bi dobili kredit je, ajmo reći, VELIKA.

Šanse da ga dobije su, izrazimo se lijepo, male.

Zašto je tome tako?

Banke imaju svoju logiku, nama poduzetnicima će ona uvijek ostati čudna.

Hoćemo li se zato negdje zaposliti da bismo dobivali sigurnu plaću? Nećemo.

Hoćemo li naći druge načine i izvore financiranja? Hoćemo.

Hoće li nam Banke same prilaziti i nutkati nam novac onda kad ćemo ga imati – hoće…

I to je život, prihvatimo igru, bar dio koji i kad moramo.

I mijenjajmo pravila, kad i gdje možemo.

Foto: Pexels