Iako i ja u svom poslu odnedavno imam tzv. članski klub, godinama šaljem kolegici nove članice za njen i unatoč tome što nas potencijalni sponzori promatraju kao ljutu konkurenciju, mi odlično surađujemo.
Štoviše, ovih dana uprava jedne banke odlučuje hoće li dati novac njenom ili mom projektu. Ja sam zaista u redu s odlukom da mi izgubimo. Jer ne vjerujem u gubitke. Mislim da ono što je naše uvijek dolazi nama. Kad tad. Unatoč svemu i svima. Ionako ne možemo nikoga prisiliti niti da surađuje s nama poslovno niti da nas voli privatno.
Slična situacija nekidan, ispalo je da jedna suradnica drži svoje radionice uskoro, isti dan kad i ja organiziram svoju godišnju konferenciju. Mislim da se iznenadila što sam predložila da podijelim informaciju o njenom projektu u našoj grupi. Meni je logično da, ako netko ne ide taj dan kod nas, zašto ne bi išao kod nje, ako to želi i procijeni da mu to znanje treba?
Isto tako, jedan novi potencijalni sponzor mi piše i vidim u potpisu slogan kompletno usklađen sa sloganom jednog opet konkurentskog portala i konferencije na kojoj gostujem uskoro kao predavačica. Naravno, upućujem ih jedne na druge, ne razmišljajući da možda taj sponzor ima X kuna i morat će izabrati moj ili taj drugi portal.
Dobro, već svi znamo da sam zadnja naivka u državi. I da, naravno, u svemu treba imati mjeru, pa i u pomaganju. Ja je priznajem nemam. Učim se. Život me par puta oborio s nogu da me nauči. Tamo gdje me najviše boli. Naravno vrijeme liječi sve, ipak bol je baš bila velika. Oblikovala me doživotno. Pala sam, slomila se, no ustala sam i nisam išla protiv sebe, nisam dozvolila da postanem netko drugi.
I dalje mislim da ima dovoljno za sve.
I dalje me davanje, dijeljenje znanja i informacija i pomaganje drugima ispunjava.
Kad pričamo o dovoljno, pitanje je naravno potreba i želja. I naravno, pohlepe ako pričamo na razini Planeta.
Gotovo nikad nemamo baš sve što poželimo (a ruku na srce kad pogledate unazad neke svoje želje, je li tako da je bolje da se nisu ni ostvarile), no sigurno uvijek imamo ono što nam treba. Iako nam se to tako u datom trenutku baš i ne čini. No ako nismo prije, onda smo u vrijeme lockdowna imali prilike koliko nam zaista malo TREBA i što je uistinu VAŽNO u životu. Nemojmo to zaboraviti.
Upravo to, znati/razmišljati/biti svjesna da uvijek svega ima dovoljno, da u svakom trenutku imamo sve što nam treba, da obraćamo pažnju na sve ono što imamo, bez stalnog grintanja/kukanja što nam nedostaje i da na svemu tome budemo istinski ZAHVALNI.
Ionako je uvijek netko u nečemu bolji od nas i nitko nije savršen. Svatko nosi svoj križ, svakom je život dao neke drugačije karte za igru.
Međusobno uspoređivanje, a time i takmičenje, dokazivanje i zavist stoga zaista nemaju smisla i čisti su gubitak vremena i energije.
Da se konkretno vratimo malo na potrebe i želje. Što ćemo sad s tim? Ajmo u sridu – kolika je neto vrijednost vašeg ormara? A cipela?
Jednom je jedna moja kolegica komentirala da na ovim prostorima žene više ulažu NA sebe nego U sebe, misleći pritom na to da će žena prije uložiti u svoj izgled (plastične operacije i sl.), nego znanje, edukaciju, vlastiti biznis…
Koliko je to istina za vas, procijenite same.
U kojoj mjeri je to bila dobra odluka, također ostavljam vama.
1. Poklonite sve što vam se više ne sviđa u vašem ormaru ili ne možete u to stati (premalo vam je da, a kad jednom smršavite ionako ćete s guštom pohrliti u dućan po nove stvari)
2. Podržite prijateljicu tako da platite njene proizvode i usluge, a ne žicate je besplatno ili popust
3. Podržite male poduzetnike – kupujte od njih, netko od tog novca kupuje svom djetetu bicikl i plaća liječnika
4. Kupujte domaće i lokalno
Za bilo kakvu promjenu, prvi je korak promijeniti način na koji gledamo stvari. Uvijek je lakše ako vidimo širu sliku. Svi ovdje stječemo neka iskustva i učimo. Da se vratimo i na naslov: Ima dovoljno. Za sve.
Zato baš možemo podržati jedni druge.
A to može samo osoba koja je zadovoljna sa sobom i onim što ima i tko je postala, mirna i ispunjena iznutra.
Samo ona može drugom pružiti ruku bez fige u džepu. Budi takva osoba.
Foto: Pexels
