Gledala sam nekidan s Lukom crtani film Duša.

Da skratim priču, glavni lik je profesor glazbenog u školi, no san mu je svirati jazz i konačno dobije priliku za večernji javni nastup, ali putem prije nastupa pogine.

Na onom svijetu susretne druge duše i dobiva zadatak biti mentor jednoj od njih koja se sprema za ponovno dolazak na Zemlju.

Uz niz peripetija, on joj pomogne da konačno nađe iskru – ono što ju najviše veseli i ona dobiva priliku utjeloviti se ponovo, a on, iako tako nije bilo prvotno planirano, također dobiva novu šansu za još jedan život na Zemlji.

Pitaju ga vodiči prije silaska – I, kakav ti je plan?

On koji je prije baš jako htio samo jazz i imao cijeli život isplaniran – samo je odgovorio – Ovaj puta samo živjeti život punim plućima.

Ne morate vjerovati i ne moramo sad raspravljati postoji li reinkarnacija ili ne, jesmo li duša u tijelu ili što ja znam koja sve uvjerenja nosimo.

Poanta je da je to svrha života u suštini – živjeti ga punim plućima. Kroz tijelo i čula koja imamo možemo iskusiti sve ono što znamo, OSJETITI, PROŽIVJETI… jednom rječju – ŽIVJETI.

Osobno ne postavljam ciljeve odavno, ne donosim novogodišnje odluke, moj način života i jedini plan do njegovog kraja je upravo kao zadnja poruka iz crtića – ŽIVJETI GA PUNIM PLUĆIMA.

Koji će biti vaš način, odaberite sami, a svakako razmislite koliko je u njemu trenutaka kad se osjećate živima i da živite punim plućima…

Što je ono što vas čini živima, i tko, uz koga se tako osjećate?

Foto: syfy.com