Kakvi su to poduzetnici koji nemaju 42 kn?

Kakvi su to poduzetnici koji nemaju za doprinose?

Kakvi su to poduzetnici koji nemaju za plaću?

PRAVI, normalni i pošteni.

Ne, oni ne voze Bentleye.

Oni nisu ni tajkuni ni lopovi niti su plod privatizacije.

Oni nisu oni iz rubrika politika, gospodarstvo i kriminal o kojima godinama čitate. Oni su najčešće mikropoduzetnici (1 do 10 zaposlenih) ili mali (do 25 zaposlenih). Oni su naši frizeri, pekari, ugostitelji, OPGovci, male marketinške agencije, male ove i one firme. MALI DIVOVI.

Jer oni čine stub gospodarstva. Da, a velikih o kojima se puno previše piše je 0,07%. Imamo mi 42 kn, ali znate šta, mi vam volimo SLOBODU. Naime SLOBODA I SREĆA su razlozi zašto uopće ulazimo u poduzetništvo.

Jednostavno ne damo se zaj….. Mi bismo radije pojeli gablec kod tete s placa koja zajedno sa svojom mamom peče lignje petkom za 42 kn nego ih dali PRISILNO nekom da ima plaću 55000 kn, da ubija slonove po Africi i slično.

Možda smo ludi, ali eto mi volimo IZBOR, i volimo ZA SVOJ NOVAC dobiti VRIJEDNOST. Jer smo tako navikli na tržištu. Pa eto možemo mi platiti i 84 kn, ali da vidimo vrijednost i SMISAO.

Doprinosi na direktorsku plaću? Vidite poduzetnik ne radi za plaću niti mu je ona cilj. On preuzima rizik i dobit je nagrada za taj preuzeti rizik. Opet, mi ne volimo da nas NETKO PRISILJAVA da sami sebe zapošljavamo, sami sebi brojimo minute rada, sami sebi potpisujemo 160 papira …. No najvažnije kad krećemo u biznis iz nule, mi još nemamo (dovoljno) klijenata i treba VREMENA da se sve pokrene.

Dakle, novac ne pada s neba, on se treba zaraditi/kreirati na tržištu, a to ide ovako: Kupac ima neki problem – Poduzetnik napravi proizvod/uslugu koja rješava taj problem – Poduzetnik ulaže u proizvodnju, prodaju, marketing, ljude… da dođe do potencijalnih kupaca i iskomunicira i proda mu i naplati to što radi i onda ako sve štima dođe do novaca koji mu trebaju da plati sve troškove tog procesa, radnicima plaće i te čuvene doprinose, režije, najam, računovodstvo i 577 parafiskalnih nameta, porez itd.

Ako mu i kad nešto ostane NAKON ŠTO JE SVIM PRETHODNIM NAPUNIO PRORAČUN to je dobit i na to još jednom plati porez (JOŠ MALO U PRORAČUN) kad si hoće i može nešto isplatiti.

E pa kad tek kreće ne nema za doprinose, često nema ni za kruh. Ali imat će i za svoj i vaš kruh ako ga pustite malo na miru da diše da radi i zaradi za sebe i vas. Zato nema za doprinose u početku, a taj početak možda malo i potraje. Inače nakon 5 godina od osnivanja samo jedna od 5 firmi opstaje, 4 propadaju.

No, što se ti poduzetnici sad bune, nije li zdravlje najvažnije.Pa zar si ne možete skuhati kavu sami i popiti je doma?

Pa zar ne možete prošetati na Sljemenu i po Jarunu nego baš morate u teretanu? Pa šta sad oni hoće, Država im pomaže i daje im 4000 kn a oni samo sjede doma i ništa ne rade, pa šta se sad bune. Ne radi se o tome. Zdravlje je svakako važno, no zdravlje i živjeti znači puno više od izbjeći i preživjeti koronu. Postoji još bolesti i život je više od spomenutog. Možemo si svi skuhati kavu i piti je doma, to nije poanta.

Možemo i trebamo svi biti češće u prirodi, dapače. Radi se o dvostrukim mjerilima. Radi se o zabrani ustavnog prava na rad bez ikakvih dokaza da se zaraza širi na tim istim mjestima kojima je rad zabranjen Radi se o apsurdima A klase koji dodatno ovu zemlju opisuju kao Apsurdistan.

Poduzetnike se sad je to svima jasno tretira kao građane drugog reda, i dok neki drugi tulumare u ilegalnim klubovima, i dok medicinske sestre malo zaplešu jer se moraju opustiti, nikom ništa, njima je dovoljno da se na silu i neiskreno ispričaju javnosti, dok se vlasnik teretane odvede u zatvor prijeti mu ogromna kazna i 2 godine zatvora.

Možda i više nego ako nekog siluje. Komentarima Sindikata i Radničke fronte na sve neću prljati svoj blog, samo ću im poželjeti da im djeca postanu poduzetnici. Najgora stvar koju poduzetnicima možete napraviti je da im ne date da rade. Oni uvijek nešto moraju poduzimati. To je njihova suština, to im je u krvi. Btw tih 4000 poticaja nije POTPORA NEGO ODŠTETA.

Za zabranu rada. I ne, to ide direktno radnicima. Dok poduzetnik ima još sve one troškove koje sam prethodno navela – najam, režije itd itd. Više bi se isplatilo dati radnicima otkaz i poslati ih na burzu i tada bi Država za njih imala puno veći trošak od 4000 kn, no poduzetnici se do zadnjeg daha bore za svoje ljude, jer znaju da su im oni najveća vrijednost i da za vrhunske rezultate trebaju vrhunske ljude.

Solidarnost kažete – pa ajde odite vi onda sa peteroznamenkastih plaća na 4000 kn 42 kn je sitnica – super uplatite je vi umjesto nas.

Dakle, dozvolite da vas još jednom upoznam s onim pravim poduzetnicima. Zovem ih MALI DIVOVI i PRAVI HEROJI društva. Oni su pošteni, posljednji mohikanci koji uspijevaju ovdje UNATOČ SVEMU i SVIMA, a ne zbog. Oni su oni koji NE KUKAJU, oni su oni koji STVARAJU novu vrijednost, stvaraju nešto (proizvode i usluge) iz ničega, oni STVARAJU nova radna mjesta, ONI PUNE PRORAČUN, da ekipa, proračun nije mistično biće kojem lova pada s neba, poduzetnici ga pune….istina i ovi ostali iz svoje plaće izdvajaju za poreze i prireze, ali to nije novostvorena vrijednost nego prelijevanje iz šupljeg u prazno.

To nikako ne umanjuje potrebu za KVALITETNIM školstvom zdravstvom policijom vatrogascima…. Svi jedni drugima trebamo ali da KVALITETNO RADIMO SVOJ DIO POSLA u zajedničkom lancu.

Dakle poduzetnici su oni koji su sakupili preko 4 milijuna kuna za pomoć Petrinji u par dana, oni su oni koji su projektirali kuću za Baniju/Banovinu kako god hoćete… oni su dijelili hranu dok im je bilo zabranjeno kuhati u restoranima…. Oni su prije svega LJUDI, LJUDI velikoga srca.

Moraju li svi biti poduzetnici. Ne.

Ne mogu to svi, ne moraju i ne trebaju. Uvijek ćemo mi biti svijeta dva, skroz različita. I samo ćemo se međusobno razumjeti, zato ja uvijek kažem nađi svoje pleme… Dok će netko ako ikad i dobije otkaz što je ravno čudu na naš račun 6 mjeseci tražiti sebe… (sjećate se Gabi)

E, pa mi bi sad malo da se konačno stvari nazivaju svojim imenom. Nama možda uvijek fali jedan papir, ali vama fali i mozga i srca i ljudskosti. Nikad niste i nećete i ne znate stvoriti da stvoriti jer se novac kreira i stvara te 42 kn, zato i pričate pa šta je to.. pa ajde stvorite prvo 42 pa 4000. No najbolje bi bilo da svi razmišljamo poduzetničkiTada i jedino tada Hrvatska ima svijetlu budućnost.

Jer domoljublje ne znači krasti Lijepu Našu, nego kreirati nova radna mjesta, graditi nešto iz ničega, stvarati i davati, misliti na druge, a ne uništavati i uzimati i grabiti i misliti na sebe. Hrvatska se voli poštenim radom.

Foto: Business Cafe