Joj, znam, ali ne stignem…

Koliko puta dnevno čujem te riječi od iskusnih poduzetnika.

Toliko je neostvarenih snova u njima – jer su zatrpani operativom. I ne znaju se osloboditi.

Možda nije lako, ali je jednostavno, a koraci idu nekako ovako:

1. Osvještavanje naših vrijednosti, što nam je važno, misije

Zašto radimo to što radimo, vizije – gdje i kako se vidimo kroz neko vrijeme, i što mi zaista prodajemo, a što naši kupci kupuju od nas.

2. Postavljanje pravila i procedura

dakle, definirati napismeno sve točno kako se kod vas radi, vodeći se načelom da se ništa, baš ništa ne podrazumijeva.

3. Definiranje idealnih zaposlenika i opisa i popisa poslova

4. Zapošljavanje, uvođenje zaposlenika u posao, delegiranje, vođenje ljudi 

I ostaje nam…

5. Rad NA biznisu

Na njegovom razvoju, a ne U biznisu, dakle – ne se zatrpati u operativi.

I to je to. Da, jako sam pojednostavnila. Namjerno. No u suštini se svodi na to.

E, pa zašto su onda mnogi poduzetnici zatrpani u operativi dok njihovi snovi čekaju, propadaju ili umiru…

Jer oni sve znaju najbolje sami.

Jer boluju od perfekcionizma.

Jer, ne da im se zapošljavati i učiti ljude.

Jer, tko su oni bez svoje firme, što će raditi ako nisu zatrpani.

Jer se boje uspjeha.

Jer vjeruju u – puno radim, dakle, vrijedim ili ako ne radim (puno) ne vrijedim ili za uspjeh je potrebno dugo i teško i mukotrpno raditi…

Nastavite svoj niz (razloge, izgovore) sami.

Foto: Pexels