Joj, znam, ali ne stignem…
Koliko puta dnevno čujem te riječi od iskusnih poduzetnika.
Toliko je neostvarenih snova u njima – jer su zatrpani operativom. I ne znaju se osloboditi.
Možda nije lako, ali je jednostavno, a koraci idu nekako ovako:
Zašto radimo to što radimo, vizije – gdje i kako se vidimo kroz neko vrijeme, i što mi zaista prodajemo, a što naši kupci kupuju od nas.
dakle, definirati napismeno sve točno kako se kod vas radi, vodeći se načelom da se ništa, baš ništa ne podrazumijeva.
I ostaje nam…
Na njegovom razvoju, a ne U biznisu, dakle – ne se zatrpati u operativi.
I to je to. Da, jako sam pojednostavnila. Namjerno. No u suštini se svodi na to.
E, pa zašto su onda mnogi poduzetnici zatrpani u operativi dok njihovi snovi čekaju, propadaju ili umiru…
Jer oni sve znaju najbolje sami.
Jer boluju od perfekcionizma.
Jer, ne da im se zapošljavati i učiti ljude.
Jer, tko su oni bez svoje firme, što će raditi ako nisu zatrpani.
Jer se boje uspjeha.
Jer vjeruju u – puno radim, dakle, vrijedim ili ako ne radim (puno) ne vrijedim ili za uspjeh je potrebno dugo i teško i mukotrpno raditi…
Nastavite svoj niz (razloge, izgovore) sami.
Foto: Pexels
