Tamna strana poduzetništva

Da, postoji i tamna strana poduzetništva, itekako tamna – i pritom ne mislim na sivu ekonomiju, ilegalno poslovanje i sl., o njoj se rijetko, ako ikad, govori.

Ja sam progovorila još 2018. u svojoj knjizi Najjači si kad si svoj. Naime, tada sam, pišući je, naišla na podatak da 48 % poduzetnika pati od osjećaja samoće i izoliranosti, a 25 % glavnih direktora (CEO) pati od depresije.

Sve u poduzetništvu kreće od ideje i onda ubrzo stiže prvi stres. Žicanje prijatelja i obitelji da nam posude novac. Pa prodavanje skeptičnim kupcima koji nas ne poznaju, pa stres oko plasiranja nesavršenih proizvoda na tržište, pa u našim uvjetima borba s besmislom administracije i uhljebničkim vjetrenjačama… itd., itd.

Kad smo sve konačno uspjeli pokrenuti, e, tek nas sada čeka luda vožnja kroz život i posao, i financijski i emotivno.

Cijena uspjeha

Dosada je već kliše reći da su poduzetnici na neki način ludi, posebni i svakako preoptimistični i sve to stoji, jesu.

Otpornost, snalažljivost i prilagodba

Također, uvijek se ističu otpornost, snalažljivost, brzina prilagodbe na promjene i sl. kao hvale vrijedne osobine, nužne za uspjeh, no rjeđe se, ako ikad, govori o cijeni uspjeha u smislu mentalnog zdravlja poduzetnika.

Brojni usponi i padovi, često i u kratkom vremenu jer uspjeh nije linearan, ruše naše samopouzdanje. Prolazimo puno toga, od krize identiteta preko sumnje u vlastite sposobnosti do želje da odustanemo jer se pitamo što mi je to sve trebalo.

Mene su često novinari pitali jesam li ikad htjela odustati, a ja na to uvijek odgovorim – mislite danas ili inače?

Naime, i sama sam u ovih 19 godina poduzetništva iskusila dane od sve je super do odustajem, nekad čak tu priču i u istom danu, naime, ujutro se probudim i sve je super, osvojit ću svijet, nakon svega tijekom dana, dođe sumnja u sebe, mogu li ja to, što ako ne uspijem, pa do – ma što mi je to sve trebalo…

E, to je taj emotivni roller coaster kad u istom danu ili kratkom vremenu iskusiš sve moguće i nemoguće emocije. Jedno je sigurno, poduzetništvo će ti svakako dati osjećaj da si ŽIV i nikad, ali baš nikad, ti neće biti dosadno.

Kako si pomoći kod emotivnog roller coastera?

Mnogi će trebati i stručnu pomoć i to je u redu.

1. Ne možemo sve sami

Često mislimo da trebamo i možemo sve sami. Možda i možemo, ali ne trebamo.

2. Fokus staviti na doprinos i zašto smo uopće krenuli u biznis

Svakako pomaže sjetiti se ZAŠTO sve to radimo, zbog čega smo krenuli, vidjeti ŠIRU SLIKU, sjetiti se da je najbolje kad svoje talente stavimo na DOPRINOS nečem VEĆEM od nas SAMIH i tada su novac, uspjeh, slava i sve ostalo NUSPOJAVA. I mi se osjećamo ISPUNJENO IZNUTRA i uspješni izvana.

Rijetka, ali svakako pametnija strategija nego juriti uspjeh, novac, slavu i što već zasebno.

Dakle, prihvatiti. Živjeti u trenutku. Ne shvaćati ništa osobno.

3. Život je učenje, a poduzetništvo samo jedno od iskustava

A to sve možemo ako se sjetimo da smo mi duša u ovom tijelu i da je život jedna DIVNA IGRA i da smo ŽIVOT dobili na DAR zato DA GA ŽIVIMO. Da ISKUSIMO i UČIMO, pa je tako i poduzetničko putovanje samo jedno ISKUSTVO iz kojeg ćemo svakako PUNO NAUČITI.

Nikako nije za šaliti se, studije pokazuju da su poduzetnici skloniji depresiji, da u većoj mjeri imaju manjak pažnje, pate od hiperaktivnosti i skloniji su zloupotrebi raznih supstanci od ostalih skupina.  

4. Uspjeh ne određuje vašu osobnu vrijednost

U svakom slučaju, poduzetnici moraju sebi priznati da uspjeh ne određuje njhovu osobnu vrijednost i da je u redu bojati se i tražiti pomoć kad nam je potrebna.

Mi nismo naše okolnosti

Naša neto vrijednost nije isto što i naša osobna vrijednost.

Uvijek će biti problema za rješavati, i posla za odraditi, no jedan je život, prilagodite svoj posao životu, a ne život poslu.

 Naši poslovi mogu bez nas, pitanje je (koliko) mi možemo bez njih.

Nemojte SNOVE OSTAVITI NA ČEKANJU.

ŽIVITE punim PLUĆIMA.

Foto: Pexels