Nekidan me kolegica, koja je poduzetnica kraće vrijeme, zamolila da napišem nešto kako izaći sa zlim jezicima na kraj. Prije svega ne mogu nikad dovoljno naglasiti važnost s kime se družimo. I ja se povremeno na svojoj koži podsjetim koliko vrijedi izreka – s kim si takav si.
Svi moji kvalitetni pomaci i kvantni skokovi privatno i poslovno dogodili su se kad sam promijenila ekipu/članove tima oko sebe.
Kaže se na našim prostorima, sve će ti oprostiti, ali uspjeh neće. Mnogi se slažemo lijepo je živjeti ovdje, no nedostaje poslovni mentalitet, poduzetnička klima.
Kad ljudi uspiju, drugi zavide, ogovaraju umjesto da im je drago. Vjerujem da je to posljedica mentaliteta oskudice, neznanja da svega ima dovoljno za sve nas. Da ako netko nešto dobije što mi želimo super to znači da i mi to možemo imati, a ne da onda ako on to ima, mi gubimo I nećemo to dobiti.
Odgovor na pitanje iz naslova bio bi, ukratko, IGNORIRATI, baviti se sobom i staviti FOKUS NA svoje CILJEVE. Nemamo vremena za druge gluposti zapravo, samo mislimo da imamo.
Dakle, krenuti od sebe – što nas smeta zaista?
Drugi su nam ljudi samo ogledalo. Znamo li primiti feedback? Ima li nešto u tome što nam govore?
Obično osjetimo namjeru, ako je zla, ok, njima na dušu, no neovisno o tome ajmo sadržaj poruke iskoristiti da unaprijedimo sebe i svoj posao. I što kaže moja prijateljica uvijek – nema feedbacka na feedback. Osim hvala.
Rijetki će nas ljudi podržati. Zato postoji Business Café da se okružimo s onima koji hoće. Moramo znati da ono na što se fokusiramo raste.
Ako ćemo našu pažnju usmjeriti na to šta drugi kažu, toga će biti sve više. Kažu ljudi da ne znaju tajnu uspjeha ali da je tajna neuspjeha i nesreće nastojati svima ugoditi.
Pa ako mislite da se time vrijedi baviti, probajte. Zato bi moj savjet bio IGNORIRATI, ne pridavati tome pažnju, u suprotnom to će narasti, postati još veći problem, a mi ćemo potrošiti energiju i ono što je najdragocijenije vrijeme.
A vrijeme jedino ne možemo vratiti. Zapitajmo se što možemo naučiti iz toga i fokusirajmo se na sebe, svoje ciljeve.
Ako malo bolje razmislimo, vidjet ćemo da nemamo vremena baviti se drugima. Imamo previše posla, za počistiti u svom dvorištu prvo. Ako mislite da se isplati kukati, ogovarati, žaliti se, uvijek stignete. Stignete i napadati druge pa u konačnici i braniti se demantijima, tužbama za klevetu i dr.
Ja nekako uvijek mislim da je važnije biti sretan nego u pravu. Zato smo tu, da budemo sretni. A zaista nema situacije koju nisam prošla.
Unatoč tome ostala sam pri tom mišljenju, sve komentare ignorirala, nastavila po svome i uvijek su rezultati ti bili koji su sudili na kraju. U svakom pogledu.
P.S. nemojte zaboraviti svima sve oprostiti – to uvijek dobro dođe. ☺
