Bliži se vrijeme godišnjih odmora. Nekima je čak postalo moderno ne ići na godišnji ili pak na godišnjem raditi kao konj. Znate ono kad ljudi na Instagramu ili Facebooku objave fotografije predivne obale i prirode uz status: Moj ured danas. I misle kako su cool. Hm, da.
Jest da mi baš nije sjelo ni kad sam davno prije prodala franšizu za mystery shopping jednom kolegi iz Beograda, a on, umjesto da udari tempo, ode čovjek odmah na odmor – tri tjedna u Bugarsku. Mislila sam tada pa od čega se odmaraš, nisi ni krenuo…
Naravno, bila je to druga krajnost.
I sama sam prije bila stalno zauzeta. Dokazivala se, jurcala za postignućima. Bivši partner me upozoravao, s dobrom namjerom, da se barem jedan dan u tjednu odmaram, ako treba i na silu, ali ga nisam slušala.
Nije mi bilo jasno zašto da stanem kad uživam i to me ispunjava. Nasjela sam na floskulu – ako radiš ono što voliš, ne radiš nijedan dan.
Baš. No, naše tijelo to tako ne vidi. Pa sam radeći što sam voljela – izgorjela. Dva puta. Jer dvaput je dvaput.
Vjerujem da kao i ja, imate takvih prijatelja, kakva sam i ja bila, da vas, kada ih nekamo pozovete, odbiju i krenu nabrajati: Joj, ne mogu, baš mi je gužva, radim ovo, ono, i ovo, i ono… i bla, bla, bla.
Što nam zapravo time i žele reći?
Da su bolji od nas? Da su važniji od nas? Da su traženiji od nas? Da su vredniji od nas?
Čini se da je postalo pitanje statusa i natjecanja tko ima više zadaća na to-do-listi. Dakle, tko je veća faca?
Ne, zapravo nam govore jasno da im nismo prioritet, ali i da ne znaju učinkovito upravljati svojim vremenom/životom.
I multitasking je jedno vrijeme bio in, sve dok nije dokazano da su ljudi tako zapravo neproduktivniji.
Dakle, nemojte težiti ka tome da budete zauzeti, nego da ste produktivni. Radite mudrije, pametnije, ono što Vam je važno i što Vas veseli, a ne nužno više.
Čemu jurcanje, ogromne to-do liste, jurnjava i vrtnja u krug u utrci za novim postignućima ako ne možemo putem stati, udahnuti, zahvaliti na ostvarenom i uživati putem?
Sve te priče o tome da je život kratak, da ne ostavimo ništa za čime bismo mogli žaliti stoje, ali pritisak hustle hustle nema smisla sam po sebi. Kako kažu Dalmatinci – nije posal zec, neće uteći.
Gradite kuću na zdravim temeljima.
Tko smo, što zaista želimo, što nam je i zašto važno, na što ćemo se fokusirati – kojih nam 20 % posto aktivnosti donosi najviše novaca i zadovoljstva odlična su polazna točka za zapitati se.
Zauzet ne znači sretan, ne znači bolji, ne znači važniji, znači samo to – zauzet.
A često smo zauzeti jer bježimo od samih sebe, da nam slučajno na trenutak ne bi bilo dosadno (besposlen pop i jariće krsti, je l’ se tako kaže?). Istina, smisleni rad nas usrećuje, no obično kad zastanemo, sustignu nas vlastite misli s ovim prethodnim pitanjima na koja nije lako odgovoriti, pa je nekako lakše skočiti u novi krug zauzetosti.
Ja sam nakon izgaranja naučila lekcije, prilagodila sam posao životu, a ne obratno, radim manje, zarađujem više, fokus mi je na uživanju i kvaliteti života.
Predlažem da probate pokušate usporiti i živjeti. A ne samo projuriti kroz život.
Manje je više.
Ako ne vjerujete meni, bacite oko na internet i pokret Busy is the new stupid.
I nadam se da će oni, za koje nije kasno, stati na vrijeme. Inače će nas na to prisiliti bolest.
Foto: Pexels
