Htjeli smo slobodu. Na današnji dan slavimo da je sad imamo. I što smo napravili od Lijepe Naše?
Putem smo zaboravili da uz SLOBODU dolazi i ODGOVORNOST.
Neću ni krenuti nabrajati brojke što smo konkretno napravili vlastitoj domovini jer ćemo svi odmah pasti u depresiju.
Ono o čemu želim pisati u ovom blogu je da je SVAKI ODNOS DVOSMJERAN. Osim roditelj dijete, jedino tu je bitno da bezuvjetna ljubav teče u neograničenim količinama u smjeru od roditelja djetetu.
Za sve ostale odnose vrijedi prvo daj pa će ti biti dano. Akcija pa reakcija. Ne obrnuto.
I tako mi imamo oko nas samo sve neku ekipu koja traži svoja prava, a nisu spremni dati/ uložiti ono što je potrebno da ta ista prava dobiju.
Imamo prodavače po dućanima koji tračaju i razmjenjuju recepte umjesto da uslužuju kupce, ne shvaćajući da su upravo KUPCI TI koji svima daju plaću (na ovo me ponovo podsjetila priča prije nekoliko tjedana kad sam useljavala u novi ured, kupila sam par sitnica u vrijednosti oko 500 kn/80 eur u Mulleru. Jedna od stvari koju sam uzela ispostavilo se da je bila tester.
Blagajnica je zvala u pomoć kolegice da netko dođe da mi donese proizvod s kodom, naravno nije nitko došao, ja sam sve ostalo platila i uzela sve stvari, oteglila ih do odjela gdje sam uzela taj proizvod i vidjela dvije prodavačice kako ćakulaju, rekla sam im da ih je kolegica zvala tri puta s blagajne da mi dođu pomoći, a njihov odgovor je bio – one nisu s tog odjela. Dakle one na tri poziva blagajnice za pomoć ne mogu uzeti jedno eterično ulje koje je 3 metra pored njihovog odjela. One ne shvaćaju da je mojih 500 kn otišlo na njihovu plaću, bez obzira s kojeg sam odjela što kupila. I ja i svi drugi kupci.)
Imamo sindikate koji traže – citiram (ovo sam vidjela na zgradi jednog sindikata prije mjesec i pol u Zagrebu):
Rad po mjeri čovjeka
Ostvarimo to ZAJEDNO.
Odlično – prva misao mi je bila, dobro to tražite, to sve želi i svaki normalan poslodavac, a ŠTO STE SPREMNI ZA TO DATI i ULOŽITI?
Kako doprinosite radu svog poslodavca, dajete li sve od sebe na poslu jer ako samo sjedite od 8 do 16 h negdje poslodavcu je jeftinije uzeti biljku, zar ne?
Kao što na tržištu vrijedi pravilo da je svrha biznisa riješiti problem i dodati vrijednost kupcima koji nam svima daju tu dobru plaću, tako i na poslu, kao radnik jeste li izvor rješenja ili problema, kako dodajete vrijednost poslodavcu, jeste li nezamjenjivi, ili stalno nešto kukate, radite minimalno, vječito ste na bolovanju…
Da sad ne nabrajam sve, sve su to legitimni zahtjevi i ZAJEDNIČKI INTERES i POSLODAVACA I SINDIKATA, no ključna je ova zadnja riječ ZAJEDNO.
Nismo mi jedni protiv drugih, nema radnik i sindikati protiv poslodavaca. Svi smo tu na tržištu s određenim proizvodima i uslugama koji rješavaju kupcima probleme i zato nas plaćaju i odatle nam svima dolaze pare.
Svako malo zapošljavam ljude za nekoga i, kao i svi koji to rade, doživljavam mnoge neugodnosti. Oh da, opet ste pozvali neku s grudima broj 15 koja će se…sa šefom…a ne mene…
I moj CV je nadrealno fantastičan pa ja ne idem s drugim kandidatima na testiranje, nego samo na prave intervjue… čitajući to, pitam se ok, jel zaista tražite posao i kako mislite da ćete ga s tim stavom dobiti.
Žale se ljudi da poslodavci ne odgovaraju kad se prijaviš na oglas, ma nemojte, a znate li kako izgleda s druge strane. Npr. 100 ljudi pozoveš na razgovor 80 ni bu ni ba, ne jave se, ne pojave se, ne ispričaju se što nisu došli. Dođe ih 20-ak na taj omjer. O tome nitko ne govori. E pa i tu je odnos dvosmjeran.
I kad smo još kod odakle pare, moram se osvrnuti na PRORAČUN i UHLJEBE. Odakle dolaze pare za funkcioniranje države? Ne, ne padaju s neba. Iako to mnogi misle da je tako. Većina uhljeba zaista ne razumije (to sad više nije šala, imamo potvrdu iznutra iz sistema od ljudi koji su tamo) da PRORAČUN nije neko mistično biće koje postoji neovisno o nama, da to nije rupa bez dna, već ga PUNE PODUZETNICI.
Preko 90 % njih su mali i mikro, dakle imaju do 10 zaposlenih i tako je u svakoj normalnoj zemlji, temelj gospodarstva su mali poduzetnici. A Lijepa Naša želi što – osim što ih godinama tretira kao idiote i budale, destimulira na svakom koraku pa svatko tko uspije, uspije UNATOČ SVEMU I SVIMA, mediji ih nazivaju lopovima, ministri ZLORABITELJIMA, radnici posprdno PRIVATNICIMA (u stilu najgora rečenica radim kod privatnika čitaj izrabljivača) očito je da ih svi žele maknuti, uništiti…
Možda ne svjesno jer u političkim kampanjama uvijek stoji da se stimulira malo poduzetništvo, ali svojim konkretnim akcijama svakako i nažalost da. I opet ista priča moramo ZAJEDNO, a ne država/uhljebi protiv poduzetnika. Država treba biti servis građanima i poduzetnicima, ne obratno.
Opet odnos mora ići u oba smjera.
Dok se na današnji dan branitelji vjerojatno okreću u grobu i pitaju za šta su to dali svoje živote, krenite od sebe i prvo dajte da bi dobili, sva prava koja želite ne idu bez odgovornosti.
Hoćete svoja prava, evo Vam i odgovornost.
Htjeli smo slobodu, imamo i slobodu i odgovornost. I što ćemo poduzeti već danas?
