Ovaj tekst je napisan za blog serdarusic.com

Ne možemo i ne moramo svi biti poduzetnici, ali možemo i moramo razmišljati poduzetnički! Kako to učiniti?

Ovaj put traži transformaciju našeg mentalnog sklopa: iz kulture kukanja u kulturu preuzimanja odgovornosti i poduzimanja akcije.

Ako ste ikad maštali imati nešto svoje, biti sam svoj gazda, da radite ono što želite, kad to želite, s kim, gdje i koliko želite…

U poduzetništvu se radi upravo o tome. O slobodi i sreći. O slobodi izbora i o sreći i onoj ispunjenosti koja dolazi iznutra kada radimo ono što nama ima smisla.

Svi moramo razmišljati poduzetnički

Ne možemo i ne moramo svi biti poduzetnici. Ali svi možemo i moramo razmišljati poduzetnički. Što to znači?

Razmišljati poduzetnički znači ne kukati, ne žaliti se i ne izigravati žrtvu.

Razmišljati poduzetnički znači uvijek preuzimati odgovornost i poduzimati akciju.

Uvijek.

Razmišljati poduzetnički znači – uvijek i iznova u svakoj situaciji sebe pitati – što mogu sada napraviti? Kako mogu doprinijeti? Što mogu dati (a ne što mogu uzeti)?

Kako biti poduzetan na svom radnom mjestu?

Vjerujem da samo 10 posto sretnika koji radi posao koji voli. Ako niste među njima, treba se otisnuti iz sigurne luke i pronaći ga.

Svatko može biti osoba koja radi ono što voli. Suština poduzetništva i svakog biznisa je riješiti nečiji problem i dodati vrijednost. Kupac je taj koji nam svima daje plaću.

Našem poslodavcu mora biti bolje s nama nego bez nas. Poduzetnik samo isplaćuje plaću, zaraditi je trebamo sami. I zato, trebamo se okrenuti lijevo i desno oko sebe, vidjeti koje probleme ljudi imaju i ponuditi rješenja.

Možda netko od nas ima ideju koja će poslodavcu donijeti milijune. U redu, ne može svatko osmisliti novi Google, nema veze.

Možemo li unutar našeg poduzeća raditi brže, bolje, jednostavnije?

Kad smo zadnji puta s kolegama analizirali naše procese? Što ako otkrijemo da dupliciramo neki radni zadatak, ili radimo nešto što više nema smisla, nešto što bi se moglo delegirati ili outsourcati?

Uđimo u cipele svog kupca

Koliko nas zaista zna profitabilnost vlastitih kupaca? Možda je vrijeme da se fokusiramo na određenu nišu, ili neke kupce jednostavno otpustimo.

Iskusila sam da je veoma korisno i zdravo ući u cipele svog kupca, osjetiti njegovo iskustvo rada s vama. Koliko smo brzi, ljubazni…? Uvidjeti možemo li unaprijediti to korisničko iskustvo i kvalitetu usluge.

Često su reklamacije nešto s čime se najteže nosimo, a skriveno je blago. Mnogi se rugaju kupcima da su oni jedine budale koje se žale, umjesto da im zahvale jer je reklamacija dar i besplatni konzalting.

Teško je raditi besmislene poslove

Znam: to je sve kako, a ako se ne zapitamo zašto, čemu sve to. Svatko od nas mora naći svoj smisao. Svi mi volimo raditi ono što nama ima smisla i imati dobre odnose: želimo pohvalu i priznanje. Želimo doprinositi, biti dio nečeg većeg od sebe.

Ako to nemamo na ovom radnom mjestu, trebamo tražiti dalje. Jedno je sigurno: kriza je bilo i bit će ih još. Promjene su stalne. Poslovi koje radimo neće postojati za 10 godina, nastat će neki novi.

Nedavno sam od prijatelja čula priču o ptici koja sleti na granu, ne zato što vjeruje da se grana neće slomiti, već zato što vjeruje u sebe, da su joj krila snažna i da će, ako grana padne, ona moći uzletjeti.

I o tome se radi.

Otpornost i okruženje

Jedino na čemu možemo raditi jest na sebi na način da razvijamo krila. Da vjerujemo u sebe.

A ta naša krila su naš način da mijenjamo svoju svijest i način razmišljanja, da budemo otporni – da se brzo dignemo nakon pada i da budemo snalažljivi – da ih postojećih resursa izvučemo maksimalno.

Dakle – da iz limuna napravimo limunadu jer nikad nećemo imati dovoljno vremena, ljudi, novca.

I – da pazimo s kime se družimo. Da se okružimo ljudima koji će nas podržati. Koji će se veseliti našim uspjesima, i čijim uspjesima ćemo se zajedno veseliti. Jer ima dovoljno za sve.

Nisu svi poduzetnici, ali svi mogu biti odgovorni

Nisu svi za poduzetnike, poduzetnika je možda 3 do 5 posto.

I to je u redu i dovoljno.

Ne moramo biti poduzetnici, ali moramo i možemo razmišljati poduzetnički.

Nije li dosta kukanja? Nije li zapravo lakše i jednostavnije preuzeti odgovornost i vidjeti što možemo učiniti? Uvijek nešto možemo. Uvijek nekome možemo nekako pomoći. Kako se kaže, i u paklu nećeš stajati nego ćeš se pokrenuti.

Izbor je na nama.

Foto: Unsplash