Često dobivam pitanja poput – jel mi se isplati nakon 10, 15, 20 godina napustiti xy dosadan posao i pokrenuti xy nešto svoje što volim i u čemu uživam?
Ono što me zaista ljudi pitaju – odnosno što se skriva iza tog pitanja jest sljedeće (pišem odmah i odgovore ispod pitanja).
Sve su samo iskustva. Nema pogrešaka.
Svaka tzv. pogreška je samo prilika da naučimo iz nje i da izrastemo.
Nema krivih odluka.
Važno je samo želimo li to mi – za čime vapi naša duša, što nas čini živima.
Nema neuspjeha. Što je uspjeh za nas, to mi sami definiramo.
Na samrtnoj postelji ljudi žale za onim što nisu uradili, i što nisu radili ono što vole i što su slušali druge, a ne sebe.
Koga briga što će drugi reći – mene ne zanima ni moje, kamoli tuđe mišljenje. Mi smo više od našeg uma i našeg trenutnog razmišljanja.
Što će reći ljudi koji rade posao koji ne vole, životare umjesto da žive i ne usude se slijediti svoje snove i živjeti punim plućima zaista nas ne bi trebalo zanimati.
Najvažnije je što ćemo mi reći osobi u ogledalo svako jutro i još važnije u trenutku umiranja.
Istraživanja pokazuju da ljudi na samrti žale za onim što nisu uradili, a ne za onim što jesu.
Samo 10% ljudi radi posao koji voli.
Bolje da probate i ne uspijete nego da se uvijek pitate što bi bilo kad bi bilo.
U početku ćete itekako manje zarađivati nego na sigurnom poslu jer treba vremena da se neki posao razvije.
Ako želite sigurnost, zaboravite – ona ne postoji. Ako želite sreću i slobodu, na pravom ste putu, poduzetništvo je za vas.
Nema ništa što čovjeka više ispunjava nego osjećaj da svoje talente stavlja u službu drugima i tako doprinosi nećem većem od sebe. Taj osjećaj unutarnjeg ispunjenja jest uspjeh.
Naravno da uvijek možemo preživjeti s manje i naravno da u poslu trebamo imati fokus na prihode i kupce uz optimalno upravljanje troškovima.
Sve se može organizirati i prilagoditi kad postavimo prioritete i osvijestimo vlastite vrijednosti.
Nitko ne zna hoće li nešto uspjeti. Kad krenemo na putovanje na dnu smo prve planine, i tek kad se popnemo na vrh vidimo dalje.
Poanta je u putovanju i tko na tom putovanju postajemo.
Uvijek se možemo snaći.
Nikad nije ni rano ni kasno za pokretanje vlastitog posla i još manje za ostvarivanje svojih snova.
Ovdje smo došli živjeti.
Statistike pokazuju da su najuspješniji oni koji kreću od 39 do 45 godine. Npr. Mc Donalds je pokrenut s 56 godina itd.
Nikad.
Samo krenite. Kad ste spremni, pojavit će se sve informacije i ljudi.
Uvijek neka bude fokus na kupcima i njihovim problemima i kako vaš proizvod i usluga iste rješavaju, dakle krenite od toga da prodate prvi proizvod i uslugu pravom kupcu i da odradite prvi posao, kako god.
Danas sve vrvi od fondova, privatnih investitora, novaca ima, traže se dobre ideje.
Fokus neka vam bude i ostane na kupcima, kako kreirati prihode, naravno uz optimalno trošenje, ali neka ne bude fokus na porezima, nego na kupcu i prihodima i kako kupcu možete riješiti problem.
Da. Iako se čini da je poduzetništvo na ovim prostorima kao minsko polje i da se raspored mina mijenja svaki dan ili kao vožnja raftingom, svaki dan uspijevaju firme unatoč svemu i svima.
Može se.
Naučit ćete putem, ne možete sve odmah znati. Sve informacije su danas besplatno dostupne.
Kad mi krenemo, dolazi nam sve što nam treba. Sve je dostupno na tržištu.
Traženjem informacija i pomoći. Umrežavanjem. Uvijek ima tko zna.
To ćete saznati kad dođete u kontakt s pravim kupcima.
Poslovni planovi su u stilu papir sve podnese, važno je provjeriti što pravo tržište misli. Sve ostalo je bla, bla.
Da. Sve stignemo.
Jedina i najveća prepreka smo mi sami sebi. Maknite se sebi s puta.
Možemo sve u životu do mjere do koje nam to vlastita slika o sebi dozvoljava.
Dakle, što mislimo o sebi i kako razgovaramo sa sobom – to je ključno.
Foto: Pexels
