Kolumna za online izdanje magazina Suvremena žena
Kad mi je urednica rekla da joj je namjera ovog online izdanja pokazati ženama kako da (p)ostanu sretne, zdrave i poduzetne, odmah mi je došla misao, kako je pravi izazov i pitanje današnje survemene žene zapravo – kako (p)ostati svoja.
Mnoge od nas imaju sindrom radim, dakle vrijedim. Dakle, na taj način udovoljavajući svima oko sebe dokazujem svoju vrijednost. Svima i svemu kažem da, a sebi ne.
Eno hvale se žene po društvenim mrežama da x godina nisu imale dana godišnjeg odmora. Da nisu stale. To je zapravo tužno, a ne za hvaliti se, zar ne?
Čak postoji i pokret na zapadu – busy is the new stupid koji o tome govori – pretjerana prezaposlenost postala je znak gluposti.
I tu je i naš stav – sve mogu sama, ja ću to bolje, ja ću to brže sama, neka – ja ću.
Što suvremena žena ima od toga?
Takav način života rezultira u sagorjevanju (eng. burnoutu).
Preuzele smo obrasce i uvjerenja naših pretkinja, ali pred nama je skroz novi način života.
Zato je važno prije svega osvijestiti što je naše, što nije, što želimo preuzeti, a gdje ćemo biti crna ovca u obitelji i okrenuti im leđa i otići svojim putem bez obzira na cijenu koju moramo za to platiti.
Dakle, što zaista želimo? Zašto? Ili je to ipak nečija tuđa želja.
Ne ono nešto za čim jurimo iz straha da nešto ne propustimo ili da se dokazujemo na društvenim mrežama, nego ono nešto samo naše iznutra, ono za čime naše srce i duša žude.
Ljudi na samrti najviše žale što nisu radili ono što su zaista htjeli, dakle što nisu živjeli po svome i što nisu više vremena bili sa voljenim osobama.
Što vi želite raditi? Znate li da samo 10 % ljudi radi posao koji voli.
Opet, tužno, ali istinito.
Što sve znate, što volite raditi? U čemu baš uživate? Gdje je radost, u čemu je vaša ljubav? Jer ljubav je uvijek odgovor na svako pitanje.
Koji je to talent koji imate, koji je vama samo pet minuta posla. Ono što brzo i lako odradite, i to s guštom. Vjerujte nekom drugom je baš to lekcija koju je spreman platiti.
Idealno je u životu svoje talente upakirati u proizvod i ponuditi ih svijetu, i od toga živjeti i tako ga učiniti boljim mjestom.
Ništa nije slučajno. Sve ima svoju svrhu u prirodi i tamo je gdje treba biti, pa i mi. Ovo je za slučaj da posumnjate u svoje talente.
Dobro, reći ćete sve to super zvuči, ali pred nama je zaista teško razdoblje, sad nije vrijeme. Što je meni da Vas tu potičem da živite svoje snove i pokrećete biznise… I to u našoj zemlji.
Teško je, da, ali kad je bilo lako? Prije svega teško je u smislu da sve nas zapravo muči kako se nositi s neizvjesnošću.
Odnosno – mi bismo htjeli biti sigurni, odnosno imati kontrolu.
Ali to je sve iluzija. Koja se sad raspršuje do kraja pred našim očima. Što mi zaista kontroliramo osim svoje reakcije na date okolnosti?
A gdje naći sigurnost? Pa baš unutra, u sebi, u svojim znanjima i talentima. U odnosima.
U stavu – idem staviti fokus na ono što imam, a ne ono što nemam. Nemam vremena kukati.
Idem vidjeti što mogu napraviti s ovim što imam, idem izvući maksimum iz postojećih resursa i okolnosti jer znam da nikad nemam sve i nitko nema sve, pa se neću trošiti na usporedbe, zavist i dokazivanje. Nego ću vidjeti kako mogu doprinijeti.
Zato ću uvijek uložiti u ono najbolje – svoje znanje. Jer jedino to uvijek nosim sa sobom.
I znat ću da je jedino sigurno da se moram brzo prilagoditi.
Pa u smislenom radu, radu koji nas veseli. I opet u odnosima.
Ali odnosima u kojima mi možemo biti mi, ostati svoje. U kojima nas se ne pokušava mijenjati i gaziti, i oblikovati kako nekom paše.
Teško je ići putem kojim se rješe ide. U svakom pogledu.
Nekad ćemo na njemu zakratko ostati same, ali uvijek svoje.
Naći ćemo svoje pleme putem sigurno. I shvatit ćemo da nismo ružno pače, nego da smo cijelo vrijeme bile labudovi na krivom mjestu.
A jedno je sigurno, najjače smo kad smo svoje.
Foto: Pexels
