Menu
Pa zar ne vidim ja koja je kriza?
Ljudi ostaju bez posla. Moramo biti sretni da imamo (bilo kakav) posao.
Je li to baš tako?
Možemo li ipak i sada zatražiti povišicu ako osjećamo da nismo dovoljno nagrađene za svoj trud iako pridonosimo više nego što dobivamo?
Znamo da su žene za isti posao u našoj zemlji u prosjeku 11% manje plaćene od muškaraca, a te brojke u nekim drugim zemljama sežu i do 20%
Koja marljivo, puno i dugo radi i trudi se, daje sve od sebe.
Uvijek kritična prema sebi, nikad dovoljno dobra, teži perfekcionizmu. Rastrgana na sve strane, kuća, posao, suprug, djeca.
U potrazi za tzv. balansom između privatnog i poslovnog, a u stvarnosti – samo nastojite preživjeti dan u toj sveopćoj jurnjavi i histeriji. I uz što manji osjećaj krivnje.
A popis za krivnju je podugačak.
Šefovi vas hvale da ste pouzdane i odlične radnice, možda čak i spomenu da ste bolje od mnogih kolega.
Ipak – onih 11% razlike je tu. Možete li od pohvala plaćati račune? Ne.
A i osjećaj nepravde neće dovesti do unutarnjeg mira i ispunjenja.
Jeste li (ikad) tražile povišicu ili čekate da vas nadređeni sami primijete i nagrade vaš trud i rad? Koliko ste samozatajne u poslu? Čekate li da vas otkriju?
Znate li se (dobro) prezentirati i prodati?
Samo šutite i radite i jurite nakon posla u vrtić i školu, ne radite sustavno na umrežavanju jer nitko vam nije rekao da je u poslu važnije KOGA znate nego ŠTO znate (ne mislim na iskrivljene pojmove stranačkih iskaznica u našoj zemlji), nego na ono s kim si takav si – jer je moć networkinga presudna za dugoročan uspjeh.
Uglavnom, da bismo dobili povišicu – moramo je tražiti.
Da bismo je tražili, prvo moramo osvijestiti svoju vrijednost (što sve radimo, kakvi su nam rezultati, koliko pridonosimo firmi) i svoje vrijednosti (što nam je/nije važno).
Moramo biti svjesne kako TOČNO doprinosimo firmi i ako želimo više novaca, moramo doprinositi još više.
Dakle, nismo u socijalizmu pa da dođemo šefe ja bi veću plaću jer, eto, Pero ima toliko kuna više, a i ja sam tu dulje od Pere. Ili ja sam svaki dan 10 sati na poslu.
Rezultati su bitni. Ne vrijeme. Ne proces.
Pripremite se za sastanak na kojem ćete zatražiti povišicu.
Što znači pripremiti se?
Doći s brojkama. Uvijek moramo pričati jezikom druge strane, pa tako ako želimo veću plaću pričajmo jezikom brojki, profita.
Pokažite šefu što sve radite i KAKO TO točno PRIDONOSI uspjehu firme. Kako i koliko točno.
Fokus na već ostvarene rezultate i recite svoje ideje i zamisli.
Sjećate se, firmi mora biti bolje s Vama nego bez vas i kupac je taj koji nam svima daje plaću.
Dakle, bez kukanja i jadikovki i stava jadna ja, žrtva, nego prilagodite jezik drugoj strani. Emocije zadržite za sebe i naoružajte se brojkama i činjenicama.
Na čemu sve radite, što ste napravile, što planirate, kako je to utjecalo na prodaju, uštede, profit poslodavca, koje ideje imate za još veću prodaju, profit, uštede.
Ako postojeći poslodavac neće to znati cijeniti, ima tko hoće. Možda baš najljuća konkurencija bude ta koja hoće.
Vjerujte, bit će sretni da im se javite.
Foto: Pexels
