Samo je jedna stvar u životu sigurna – promjena. I to stalne promjene.
Tko uspijeva u konačnici u svim tim promjenama i životnim i poslovnim?
Oni najpametniji, najbrži? Ne, nego oni najfleksibilniji.
Dakle, oni koji se najbrže prilagode.
A to znači da prvo prihvate stvarnost kakva je i onda idu kreirati nove mogućnosti.
Neki zamjeraju poduzetnicima da otkako je počela kriza samo kukaju i previše pričaju o poticajima, potporama, a poduzetništvo znači poduzimanje akcije.
Uvijek. A ne kukanje.
Inače, bilo kakve potpore su super, ali to je šlag na torti. Na njima ne treba graditi poslovni model. Niti u krizi niti inače.
A kad smo kod krize i potpora, naravno da je zbog korone bilo logično i pravedno dati novac odnosno vratiti ga onima koji ga daju u proračun i tako sačuvati i njihova radna mjesta kad im je već rad bio zabranjen ili otežan.
I što sada? Trgnimo se i pokrenimo. Nema drugog načina. Cilj je preživjeti.
Ako nam ne ide posao, suočimo se s istinom i ako treba berimo krumpire. Radimo bilo što.
Nijedan posao nije ispod časti. NIJEDAN.
Nije baš trenutak za birati poslove u struci.
Da, mnogi će poslovi propasti, mnoge firme će nestati s tržišta. Možda baš i tvoja i moja.
Ali dobra vijest – čak 85% poslova iz 2030. danas ne postoje. (izvor: Institut za budućnost)
Pa idemo ih onda sad kreirati!
Uz nekoliko bitnih stvari presudne osobine za uspjeh u poduzetništvu su
a se brzo dignemo nakon pada i
Jer nikad nemamo sve resurse koje želimo i koji nam trebaju.
Nikad nemamo dovoljno novaca, vremena, kvalitetnih ljudi i jedino što možemo je fokusirati se na ono što imamo, biti na tome zahvalni i od tih limuna napraviti limunadu umjesto kukati i gledati što nemamo.
Kažu neki komentari, lako vama, ali mi ne možemo, mi smo poseban slučaj, mi smo godinama ulagali u x industriju i ne mogu samo tako preko noći iz nje izaći.
Morat ćete. Morat ćemo.
Ulagali smo svi u svoje industrije i u sebe godinama.
Jbg, tko nas pita za izbor. Svemir se ne vrti oko nas. Nismo sami. Ovo se događa SVIMA.
Dakle, vrijeme je za brutalno suočavanje sa stvarnošću.
50 000 ljudi je već ostalo bez posla. Do kraja godine će ih ostati barem još 150 000.
Ako ne i više.
Što ćete Vi?
Čekati nove potpore?
Tko će Vam ih i odakle isplatiti?
Nema (više) država ovo, ono. Kad čujete floskule na TVu koje zvuče citiram Država/Vlada će isplatiti .. ili sufinancirati sa 60%… neće. Država to smo mi. To je sve novac poreznih obveznika. To je naš (moj, tvoj, njegov) novac. Kojeg je sve manje.
Nazovimo stvari svojim imenom.
Ponavljam, krajnje je vrijeme za preuzimanje odgovornosti.
Istina, nemamo svi iste sposobnosti i nećemo se moći jednako brzo i dobro snaći, no to nije izgovor da ni ne pokušamo u okviru svojih znanja i mogućnosti.
Prošla kriza (znam nije ni približno kao ova) izrodila je Uber, AirBNB i sharing economy i dr. poslovne modele.
Idemo kreirati nove sada. Idemo kreirati novu i bolju stvarnost.
Možda je (konačno) došlo vrijeme za jedan novi, svjesniji i održivi kapitalizam za dobrobit svih.
Okrenite se sebi, što znate i volite raditi.
Možete li to upakirati kao proizvod ili uslugu i plasirati na tržište? Sjetite se – poanta je rješiti problem i dodati vrijednost kupcu.
Naša znanja nekom drugom trebaju i spreman ih je platiti. Nikad ne sumnjajte u to.
Možete li to što ste radili, sada raditi za neke druge klijente, na neki drugi način, za neko novo tržište?
Bolje, brže, jednostavnije…
Možete li uslugu pretvoriti u proizvod?
Možete li proizvodu dodati uslugu?
Što sve još znate, možete, volite raditi?
Imate li neki san koji dugo čeka da se ga usudite slijediti?
Mislite da je sve ovo glupo? Ok, a koja je alternativa? I tko će ju financirati te koliko dugo?
Vrijeme je za zaokret.
Foto: Pexels
