Cash & carry – znate ovo. Platiš pa nosiš, a ne nosiš, pa ako Bog da ikad i platiš. Ne, ne.

Već sam puno pisala o ovome iz raznih kuteva i sjećam se koliko mi je trebalo da kao iz topa na pitanje kako Vam se mogu odužiti odgovorim – u kunama ili eurima.

Dakle, kad idemo u dućan ili pekaru ili bilo gdje po neki proizvod svi bez pogovora prvo platimo pa nosimo.

Bez obzira je li riječ o B2C ili B2B tržištu (privatne ili poslovne potrošnje)
No kad je riječ o uslugama dolazi do raznih situacija.

Naravno, proizvod i usluga su različiti i nećemo sad ulaziti u detalje.

Pitanje svima – je li Vam se ikad dogodilo da ste dogovorili neki posao i krenuli ga raditi u dobroj vjeri da Vas druga strana neće preveslati i da je riječ dogovor.

Jer, naravno, u Vašem svijetu vrijednosti, Vama je Vaša riječ svetinja, a sada druga strana naručitelj je eto u gužvi i zato nije stigao poslati potpisani ugovor, niti uplatiti avans (dio ili sve) i eto samo što nije.

Sad će, ne stiže. Mora ovo, mora ono…Čeka ovo, čeka ono…

Istovremeno kud Vam se žuri, niste osoba koja će drugom raditi pritisak, pa ni Vi to ne volite, možda čovjek sad ima problema, možda ovo, možda ono…

Uostalom Vi volite to što radite, uživate u samom procesu, veselite se novom klijentu, ma vi ste zapravo sretni što to možete raditi, a novac kad dođe, to je ionako samo dodatna nagrada…
Hmmm….

I onda Ugovor nikad ne dođe.
I onda onaj avans ne dođe.

Vi ste već odradili dio posla, možda već nešto i platili od svojih novaca.

Sigurno ste uložili dosta svog vremena, novaca, kontakte…
I ispali budala.
I naivna dobričina?

Ne brinite svima nam se to desilo. Nekima i više puta.

Međutim, sad brutalna bolna istina. Do nas je. No, prije detalja…

Ako mislite da je Vaš slučaj najgori… oooo kako su samo mene preveslali.

Najveća sam budala ispala kad sam kupila avionsku kartu za Rigu jer – kao, platit će mi ovi koji su me zvali za govornika na konferenciju, samo što nisu, čekaju ovo, ono, u gužvi su…

Ne da mi nisu platili kartu, nego nije ni bilo konferencije, no i to nije sve, usput su mi i ukrali ime Business cafe za svoj event u Estoniji.

Cash & carry: Prvo ugovor, pa avans, pa krećeš raditi

Poanta – Lekcija – PRVO PLATI PA NOSI.

Ako se bavite uslugama (a i robom na B2B tržištu, zapravo gdje god je to moguće i kad god je prikladno) posebno kad tek prvi puta s nekim počinjete suradnju i ne poznajete se, prvo ugovor, pa predračun pa avans – a avans znači kad vi osobno svojim očima vidite sve pare na računu, e, tek onda krećete raditi.

Dotada obuzdajte svoj entuzijazam. Zakopčajte hlače što bi se reklo.
Radite nešto drugo. Ono za što ste plaćeni. Od nekoga tko cijeni Vaše vrijeme i poštuje Vas. Ili odmarajte.

Jesu li ti drugi koji su nas preveslali krivi?

Nije li problem zapravo u nama?

Nismo li mi ti koji ne cijenimo sebe i ne poštujemo svoje vrijeme?

Nego iz straha, pohlepe, dokazivanja jurcamo ispred vremena tko zna za kim i čim?

Pomalo, rekli bi moji Dalmatinci.
Pomalo.

Dakle, ugovor, predračun, pare na računu i tek onda krećete raditi.

Ako se netko uvrijedi na taj vaš stav, bolje da se odmah razotkrije da će biti problematičan platiša, a onom tko ima dobre, čiste i poštene namjere prema Vama, dogovoreno avansno plaćanje (u cijelosti ili dio) neće biti nikakav problem.

Foto: Pexels