Često me pitaju kako ti sve stižeš, odakle ti toliko energije?
Biram bitke. Biram s kim (ne) pijem kavu. Biram s kim (ne) radim. Biram što radim.
Kriteriji su mi radost, energija, mir.
Svi uvijek očekuju neku čarobnu formulu. Neko rješenje na brzinu. Ali nema brzih rješenja. I nema rješenja koja vrijede za sve ljude.
Uvijek je ključ u promjeni bilo čega promjena svjesnosti, osvještavanje kako god to nazvali.
Promjenu svijesti slijedi promjena mentalnog sklopa (načina razmišljanja), a tu promjenu slijedi promjena ponašanja.
Pa dakle kako ja sve stignem?
Tako što redovno samu sebe korigiram u smislu stanem i vidim što ima smisla i što me veseli, što mi nema smisla odustajem, što ne znam i što me ne veseli delegiram ili outsourcam, sebi ostavim 90% onog što volim.
Zato sam uvijek tako puna energije. Jer većinu vremena radim ono što volim.
A bitke biram stalno. I gubim ih, nije da uvijek pobjeđujem. Znam da drugi kuhaju i čiste bolje od mene pa se ne petljam previše.
U redu sam s tim da nisam savršena majka, domaćica, žena, Hrvatica i ne znam što bih sve još u očima društva trebala biti…
Za x stotina stvari sam jednostavno odlučila da me baš briga.
Da mi nisu važne i fokusirala sam se na ono što mi je važno.
Zato što imamo malo vremena. Život proleti za tren.
I ne zanima me što će drugi reći. Jer znam da sve svoje račune plaćam ja pa me zato zanima samo moje mišljenje.
Na dnevnoj poslovnoj razini nastojim raditi stvari osim koje volim, ono gdje ja najviše doprinosim, gdje je moj utjecaj na posao najveći.
Sve što mi je na trebam i moram listi minimiziram i kao što sam napisala ili skroz odustajem ili prepuštam drugima.
Isto tako kombiniram planiranje po danima, da mi jedan dan bude za pisanje, drugi za sastanke i sl. ili barem dio dana, da su mi aktivnosti grupirane po tematici.
I za kraj volim se prebacivati iz FOMO U JOMO.
Ništa se neće desiti ako propustimo neke prilike. Doći će nove. Sve što je naše, ne može nas zaobići.
