Znam raditi, ali očito ne i poslovati, rečenica je koju najčešće čujem od polaznika edukacije Bildanje biznisa, naravno prije početka naše 6 – mjesečne transformacije i biznisa i sebe.
Još slušam i sljedeće: Ja samo želim raditi to što znam…i volim. Htio sam slobodu i sreću o kojoj su mi svi pričali da poduzetništvo donosi, a sad imam osjećaj da sam rob svog posla. Želim zaokret. Ima li uopće izlaza iz ovog?
Ne želim prodavati, pojma nemam niti želim učiti o marketingu, neću ganjati ljude okolo i uvaljivati im svoje proizvode, nisam ja za to, nisam dobra s brojkama, ljudi su Bože sačuvaj, danas je nemoguće/teško naći normalnog zaposlenika, u ovoj državi je nemoguće uspjeti… mah šta mi je sve ovo trebalo?
Zvuči poznato?
3 do 5 % populacije su rođeni za poduzetništvo.
Mnogi to postanu iz nužde.
Mnogima je vlastita firma ili obrt samo formalni način kako da naplate svoj rad.
Mnogi su otišli iz korporacija samo zato jer nisu mogli svoje ideje tamo realizirati pa su otvorili obrt ili doo samo da to mogu raditi.
Recimo da ste otvorili slastičarnicu. Podrazumijeva se da znate ispeći kolače koji nas neće otrovati (dakle niste kao ja da je najbolje da ne zalazite u kuhinju). Od dana otkad ste je otvorili to je postalo najmanje bitno – to se podrazumijeva.
Postaje bitno sve ono ostalo, što spada u (ne) znam poslovati.
Od imena firme, lokacije, nadalje…
Što je to nadalje… Pisala sam o tim koracima ovdje.
Dakle, htjeli-ne htjeli, morat ćete se upoznati sa suštinom i naučiti putem VODITI SVOJ POSAO.
Što to između ostalog znači?
Što god i kako god radili – uvijek imajte u vidu KUPCE s kojima sve počinje i završava jer poslujemo zbog kupaca. I upravo su kupci ti koji nam svima u poslovanju daju plaću.
Dakle, možete Vi to, nije to ništa strašno.
Sve se da naučiti.
Sve informacije su nam svima dostupne.
Danas je zaista teško naći izgovor.
A neuspjeh i neznanje postaju vlastiti izbor.
