Znam raditi, ali očito ne i poslovati, rečenica je koju najčešće čujem od polaznika edukacije Bildanje biznisa, naravno prije početka naše 6 – mjesečne transformacije i biznisa i sebe.

Još slušam i sljedeće: Ja samo želim raditi to što znam…i volim. Htio sam slobodu i sreću o kojoj su mi svi pričali da poduzetništvo donosi, a sad imam osjećaj da sam rob svog posla. Želim zaokret. Ima li uopće izlaza iz ovog?

Ne želim prodavati, pojma nemam niti želim učiti o marketingu, neću ganjati ljude okolo i uvaljivati im svoje proizvode, nisam ja za to, nisam dobra s brojkama, ljudi su Bože sačuvaj, danas je nemoguće/teško naći normalnog zaposlenika, u ovoj državi je nemoguće uspjeti… mah šta mi je sve ovo trebalo?

Zvuči poznato?
3 do 5 % populacije su rođeni za poduzetništvo.

Mnogi to postanu iz nužde.

Mnogima je vlastita firma ili obrt samo formalni način kako da naplate svoj rad.

Mnogi su otišli iz korporacija samo zato jer nisu mogli svoje ideje tamo realizirati pa su otvorili obrt ili doo samo da to mogu raditi.

Recimo da ste otvorili slastičarnicu. Podrazumijeva se da znate ispeći kolače koji nas neće otrovati (dakle niste kao ja da je najbolje da ne zalazite u kuhinju). Od dana otkad ste je otvorili to je postalo najmanje bitno – to se podrazumijeva.

Postaje bitno sve ono ostalo, što spada u (ne) znam poslovati.

Od imena firme, lokacije, nadalje…

Što je to nadalje… Pisala sam o tim koracima ovdje.

Dakle, htjeli-ne htjeli, morat ćete se upoznati sa suštinom i naučiti putem VODITI SVOJ POSAO.

Što to između ostalog znači?

• Zašto radimo to što radimo (misija) i kamo idemo – (vizija poslovanja) u narednih par godina?
• Koje su naše vrijednosti – do čega nam je stalo u poslovanju, što nam (ni)je bitno, što nećemo kompromitirati?
• Kamo nam odlazi novac, vrijeme i energija naših zaposlenika, koji su naš najvažniji resurs?
• Tko su zapravo naši kupci, a tko korisnici?
• Što kupci od nas zaista kupuju, a što je to što im mi prodajemo?
• Kako rješavamo njihov problem kroz naše proizvode i usluge?
• Dodajemo li im vrijednost na način na koji je njima važno i u mjeri u kojoj im je važno?
• Jesu li naši proizvodi i usluge našim kupcima više vitamini ili analgetici (lijekovi protiv bolova) i kako ćemo ih skalirati i rasti?
• Jesmo li i to adekvatno automatizirali proces dovođenja novih kupaca jer upravo je to krvotok našeg poslovanja?
• Kako je biti naš kupac, kakvo im je kupovno iskustvo, kroz što prolaze, što oni sve zapravo očekuju i zaista žele od nas?
•  Naplaćujemo li dovoljno naše usluge i proizvode (btw. cijena je uvijek stvar percepcije, a ne realne vrijednosti)?
• Znamo li točno koliko smo zaradili prošli mjesec i znamo li koliko ćemo točno prihodovati u narednih 90 dana?
• Kako su nam postavljene operacije (sustav) – jesmo li standardizirali svoje poslovanje i kakav nam je tim (prvo postavljamo sustav, onda uvodimo ljude, ne bacamo ljude u vatru)?

Što god i kako god radili – uvijek imajte u vidu KUPCE s kojima sve počinje i završava jer poslujemo zbog kupaca. I upravo su kupci ti koji nam svima u poslovanju daju plaću.

Dakle, možete Vi to, nije to ništa strašno.

Sve se da naučiti.

Sve informacije su nam svima dostupne.

Danas je zaista teško naći izgovor.

A neuspjeh i neznanje postaju vlastiti izbor.