Ili uz postojeću želimo pokrenuti nešto sasvim drugačije?
Naravno, ne brinite, opet nas čeka ista osuda okoline kao kad smo počinjali. Ovih dana slavim 5. rođendan Zaokreta. To je moja treća firma. Prve dvije sam prodala. Rijetke firme dočekaju 5 godina, nažalost mnoge propadnu dotada. Ovih dana sam i zadovoljna i ponosna. I vrtim film unazad.
Nažalost, jako malo ljudi osobno poznajem koji su prodali svoju firmu. Zapravo je to rijetkost. Da sam barem imala s kime pričati kad sam kroz to prolazila bilo bi mi neopisivo lakše. Zato danas pišem ovaj blog – došla mi je inspiracija – možda nekome zatreba. Pitali su me mnogi zašto sam prodala firmu da li je loše išla.
Ne, išla je super, firma se prodaje kad ide super. Govorili su mi naravno i da neću uspjeti prodati jer ta je firma u njihovim očima bila jednako ja. Razlog prodaje je bio ovaj – osjetila sam zasićenje.
No, prije toga sam osjetila osjećaj krivnje pa kako mogu osjetiti zasićenje u nečem što sam ja stvorila sa strašću. I zašto kad sam kretala sam mislila to je to, do kraja života. Morala sam sebi dozvoliti prvo da se predomislim, i da nema ni ovdje happily ever after. Trebala sam Zaokret.
Kad sam prodala firmu, imala sam novaca da nekoliko godina ništa ne radim. Obično mislimo da želimo imati novaca da nikad ne moramo raditi, no kad dođe taj trenutak da ne moramo raditi, brzo počnemo jer je smislen rad taj koji nas ispunjava. Putovala sam neko vrijeme i onda se bacila nazad na posao.
No, onda su sa strane stizali upiti – a što ćeš sada?
Sjećam se kako me to izluđivalo jer nisam imala pojma šta točno, jer mi se prvobitan plan urušio kao kula od karata.
Znala sam samo da neću više kao prije. Moj je odgovor bio – vidjet ću, a lica ljudi su govorila ok, izgubljena je, gotova. Naravno i taj dio je bio u mojoj glavi. Btw tek sam nedavno shvatila što zaista radim, no to nije ni bitno, cijelo vrijeme sam to i radila, a to je najvažnije.
A onda mi se motalo po glavi: Tko sam ja bez te firme za koju su me svi vezali? Što ako ne uspijem u novom pothvatu? Tko sam bez uspjeha? Znam li ja uopće što mi treba za uspjeti u drugom, skroz novom biznisu? Kako ću ponovo izgraditi brend i to još da si otežam malo s novim (svojim) prezimenom…
Hoću li znati ponoviti uspjeh? Hoću li ga moći nadmašiti i što ako ga ne nadmašim niti približno dosegnem? Što ako ne uspijem, što ako uspijem, a što ako nadmašim sebe? Putem sam sve više shvaćala tko sam, i uspjeh za mene ima sasvim drugu definiciju sada i pred menom su sigurno još neki novi zaokreti.
Poanta ovog bloga – niste sami, svi osjećamo isto.
U redu je da posao koji ste pokrenuli više ne želite raditi, u redu je da se predomislite, u redu je da poželite jedan sasvim novi početak.
Slušajte sebe, pratite znakove putem i bit će sve u redu. Već je. I da, dovoljno ste dobri i zaslužujete novi početak i novi, još veći uspjeh. Imam osjećaj da sam uspjela i više nego prvi puta. Ovdje sam skroz drugačije radila nego prije, ovdje su me dočekale drugačije lekcije.
Nagrade su zadovoljstvo, mir, sreća, ispunjenost. Divnih 5 godina. I idemo dalje. Baš kako je rekao naš gost na Business Cafeu u Podgorici nekidan, gospodin Jovan Lekić, to je i moja istina – sreća i sloboda, o tome se radi.
Foto: burst.shopify.com
