U vlastiti biznis sam krenula prije 14 godina, kao i mnogi, sa željom da sam slobodna, da sam sam svoj gazda, da manje radim, da radim što i kad želim, da bolje živim. I putem, u tih 14 godina, mi se događalo sve kao i svakom poduzetniku koji to prolazi.
Da radim pa ne samo više, nego zapravo stalno, da ne znam kako ću isplatiti plaću, da ne znam kako ću skupiti za PDV, da doživim burnout, tj. da izgorim od posla, da narušim zdravlje i privatni život, da nekad radim samo da zaradim za plaće i doprinose, da sumnjam u sebe jesam li dovoljno dobra i kakva sam ja to poduzetnica u usporedbi s drugima, da pomislim da se samo vrtim u krug, da sve to nema smisla i da je možda bolje da odustanem… i da šta mi je to sve trebalo, da samo želim svoj život nazad.
Još prije tri i pol godine prodala sam svoju prvu, kasnije i drugu firmu.
Uz uspjeh stigao je i osjećaj mira, sreće, ispunjenosti i zadovoljstva. No, i dalje je ostala želja, ambicija i onaj specifičan nemir koji ju prati da kroz biznis mijenjam svijet na bolje.
No ovaj put znala sam da mora biti nešto, ali da ja to ne vidim, da mora biti jednostavniji način da to postignem, bez da ponovo putem pregorim kao prvi puta.
I zato sam, kad se ovaj treći biznis baš zahuktao u ovo doba prošle godine, poželjela ni manje ni više nego kvantni skok.
Zaokret mi se činio premalo.
Poželjela sam i život i biznis skroz bez napora i slobodu od ciljeva i svojih beskrajnih to do lista. Kao pravi zagovornik važnosti networkinga, očekivano, najviše sam naučila od ljudi koje sam u ovih nekoliko mjeseci upoznala iz raznih zemalja svijeta, a koji su već prošli ili prolaze isto što i ja.
I zato bih uvijek i zadnji euro dala na edukaciju i networking. Zadnji.
Kako i polaznike mojih seminara, tako sam i sebe u više navrata pitala i pitam što zaista želim i koje su to odluke, ako ih donesem, koje će mi najviše utjecati na kvalitetu života.
Rezultat?
Samo sam ove godine tri puta selila.
Uz komentare okoline da to nema smisla i da se ne isplati, nedavno sam prodala svoj veliki stan i kupila manji koji je za mene i mog sina više nego dovoljan i to u dijelu grada kojeg oboje obožavamo. Bez da ikom kažem, isto sam napravila i s autom.
Ono što je mnoge iznenadilo – drastično sam smanjila broj svojih ideja, aktivnosti i projekata. Još sam više smanjila broj ljudi s kojima se družim i izašla iz svih odnosa koji mi ne odgovaraju u cijelosti pa i iz onih u kojima je ljubav ostala.
Oduvijek redovito smanjujem broj stvari koje imam, a evo polako uspješno smanjujem i broj kg koji mi više ne trebaju.
Jednostavno vjerujem da je istina-manje je više/bolje. I što sam naučila/podsjetila sebe i svoje klijente o biznisu u ovih godinu dana svog novog zaokreta/vjerujem uskoro i kvantnog skoka?
Novac nam daju kupci – zato jer smo im rješili neki problem.
Ako riješimo problem jednom čovjeku – on će nas platiti.
Ako riješimo problem mnogih ljudi, čeka nas mnogo novca.
S kim si, takav si.
Važnost i moć networkinga.
Imam osjećaj da ne mogu dovoljno ovo naglasiti zato je i nastao Business Café. Neopisivo je važno s kime se družimo. Ako oko sebe nemam osobe koje potiču naš rast i ohrabruju nas da slijedimo svoje snove, gdje ćemo stići/ostati?
Einstein je rekao da se problemi ne mogu riješiti na istoj razini razmišljanja na kojoj su nastali, a Gandhi je govorio – budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.
Da, svi poduzetnici imaju jednake vanjske izazove – kako i kome prodati, kako naplatiti potraživanja, zatim su tu izazovi kvalitete usluge, brige oko zaposlenika, tehnološki izazovi, marketing, operacije i naravno sumnja u sebe – jesmo li dovoljno dobri, hoćemo li uspjeti i nije li bolje da odustanemo…
Međutim to je sve izvana, a za uspjeh je presudno i sve počinje kako se odnosimo sa ovim iznutra – našim mentalnim sklopom.
Neki kažu da je ono što mislimo i što sebi govorimo zaslužno za čak 90 % našeg uspjeha. Ha, konačno je moja ljubav prema psihologiji te radu na sebi i biznisu dobila zaokruženi smisao.
Ono što najčešće mali poduzetnici kažu i sebi u razgovoru i meni na savjetovanjima – ja ne volim prodavati. Ja samo hoću raditi svoj posao.
Ne volim gnjaviti ljude, neću im ništa uvaljivati jer ne volim ni da meni netko nešto uvaljuje. I sama sam bježala i od prodaje, pa i od marketinga iako sam ga diplomirala.
I sama sam smišljala izgovore nemam sad novaca za to, a onda sam shvatila ok, a što ako samo iskoristim sve postojeće resurse… Šta god mislili o marketingu i prodaji bez toga vaš biznis neće postojati pa je bolje da se s njima sprijateljite.
Kako će netko nešto kupiti ako ne zna da postojite.
A marketing upravo služi tome – da kažete ljudima tko ste, što radite i kako im možete pomoći. Ja sam uglavnom tu da Vas potaknem da pokrenete svoj vlastiti biznis, a ako ga već imate da ga podignete na višu razinu.
Kako?
Edukacijom i umrežavanjem.
Popularno ljudi mi kažu da od mene dobiju nogom u g… potreban poticaj, konkretna korisna znanja i korisne kontakte.
Ni ja nikoga u ništa ne uvjeravam. Informiram što radim i kako mogu pomoći. Jasno definiram svoje ciljano tržište, jer davno sam naučila da ne možemo svima biti sve, jer onda smo nikome ništa.
Ljudi vole kupovati od stručnjaka, a znamo da ne možemo biti stručni u svemu.
Kažu mnogi poslovnjaci da upravo ono što će vas učiniti bogatim jest marketing. Njegovo (ne)poznavanje uz mentalni sklop je to što na kraju čini razliku. Znate li tko su vam ciljani kupci, koja vam je niša.
Meni su ciljano tržište mali poduzetnici koji rade na sebi i koji svojim poslom žele unaprijediti svijet. Žele i uspjeh i mir, i sreću, i zadovoljstvo i ispunjenost. I naravno oni koji žele postati takvi poduzetnici.
Obraćate li im se jasno porukom kako im pomažete riješiti problem. Porukom kojom stječu dojam da to što nudite žele imati, sad odmah.
Vidite, mnogi nikako da shvate – radi se o našim kupcima, a ne o nama. Bit je kako naš proizvod/usluga rješava njihove probleme. Bez uvjeravanja. Bez uvaljivanja. Ali s jasnom i ciljanom komunikacijom.
Problem, rješenje, koristi.
Sve je energija. Ljudi osjete kad niste autentični.
A zašto uopće bježimo od riječi prodaja? Zato što ne volimo odbijanje, shvaćamo to ne koje smo svi toliko puta čuli u životu na osobnoj razini.
Nađite zato format koji vam odgovara, ali nema bježanja od marketinga i prodaje. Baš tu se krije ključ uspjeha i novac.
Prije par dana kad sam ostavljala sina u školi, prišao nam je njegov prijatelj iz vrtića.
Pogledao me i rekao: Oprostite, baš mi je žao što ne mogu doći kod vas igrati se s Lukom, NEMAM VREMENA.
To dijete ima nepunih 7 godina i nema vremena! Ja kažem u šoku: Pa kako nemaš vremena imaš 7 godina, što radiš da nemaš vremena za igru? I on odgovara: MORAM pisati zadaću kad dođem kući, MORAM čuvati sestru itd. Njegove riječi NEMAM VREMENA I MORAM odzvanjaju mi još danas u ušima. Baš me dirnula ta naša scena. Mnogi tako žive.
I sama sam godinama te iste riječi izgovorila sebi i drugima stotine puta.
Mora se jedino umrijeti (ok, i platiti porez), a vremenom možemo i trebamo upravljati, jer način na koji ga provodimo jest zapravo naš život. Hoćemo li živjeti ili životariti i preživljavati, naš je odabir.
Svi imamo istih 24 sata na raspolaganju. Kada smo mali poduzetnici imamo hrpu ideja.
No, moramo se fokusirati, moramo reći ne mnogim idejama, mnogim prilikama i svim ljudima koji nas ne podržavaju.
Najvrjednija spoznaja oko upravljanja vremenom je FOKUS i pravilo 80/20 koje govori sljedeće.
20 % aktivnosti donijet će nam 80 % rezultata.
Stoga, napravite veliko pospremanje i POJEDNOSTAVNITE SVOJ ŽIVOT. I onda se fokusirajte na to što zaista želite. Pitajte se potom je li to nešto nužno napraviti? Ako je, morate li vi osobno ili možete delegirati/outsourcati?
I ne mogu išta pričati o upravljanju vremenom, a da ne spomenem dizanje u 5 ujutro. Što ćete pobogu raditi tako rano? To je vrijeme za rad na sebi, za rad na svom biznisu, na onim važnim stvarima, a ne hitnima. Na onom za što nikad ne nalazimo vrijeme. Vrijeme za vježbanje, meditacije/molitve, planiranje, pisanje, vizualizacije… šta god želimo. U miru i tišini dok drugi spavaju.
Još jedan način da bolje planiramo svoje vrijeme te budemo učinkoviti i motiviramo ljude jest da propišemo sve aktivnosti u poslovanju, što se kako i zašto radi.
Tada nam je i posao skalabilan (pojam koji voli start-up zajednica). Tada smo slobodni. Biznis može bez nas. Tada možemo vratiti svoj život nazad.
Imate li viziju? Jednostavnu, jasnu, onakvu koja vas i sve oko vas motivira i toliko veliku da vas pomalo i plaši? Moja je transformirati kulturu kukanja u regiji u kulturu preuzimanja odgovornosti.
Kako vidite ovaj svijet?
Ja vidim ovu regiju kao mjesto gdje ljudi ne da odlaze nego dolaze i svi žele živjeti ovdje, jer je ovdje kvaliteta života divna i kad svi zajedno podignemo standard i kroz naše biznise poboljšamo ovaj kutak svijeta svima možemo biti primjer.
Naravno ništa nema bez stalne dosljedne akcije, no bitno je da smo posvećeni svojoj namjeri i viziji, a ne iscrpljujućem radu. Dakle, da radimo pametnije, a ne (još) više.
I za kraj, a nikako ne najmanje važno. Ne zaboravite slaviti svoje uspjehe, uživajte u procesu, proslavite rezultate. (To onaj hedonist u meni nije mogao prešutjeti).
Svakako u biznisu ima još puno puno toga i o svemu ovom se mogu pisati zasebne knjige. Ovo je samo moj osvrt na mojih zadnjih godinu dana i vjerujem da će informacije stići kome trebaju. Svima koji ga priželjkuju, želim da im njihov kvantni skok dođe čim prije.
Foto: burst.shopify.com
