A koja je tvoja exit strategija? Što? Prodaja vlastite firme mnogim je poduzetnicima san kojeg rijetki zaista i ostvare.

Kad kažem rijetki, mislim na promile u odnosu na broj osnovanih firmi.

Kad prodamo firmu uspjeli smo na veliko jel tako? Lova je na računu, nema više “napornih” klijenata, još “napornijih” zaposlenika, “nepouzdanih” dobavljača, nema više skupljanja za plaće i PDV, nema više banke nad glavom, nema više fali ti još jedan papir, nema više davanja za šume, turističke zajednice, gospodarske komore i koješta, nema više utjerivanja dugova i što ćemo sad?

Nemamo baš s kime otvoreno razgovarati o svemu tome, jer mnogi od nas i ne poznaju ljude koji su isto to učinili pa kroz sve moramo proći gotovo sami. A i ako počnemo otvoreno govoriti što osjećamo pokazujemo slabost, a nas svi percipiraju uspješne, snažne i jake, pa ne možemo mi onda biti slabi, zar ne? Istovremeno nas baš nitko drugi ne razumije osim onih koji su to prošli. A što se tu točno ima za razumijeti?

Poduzetnici su osobe koje poduzimaju akciju i stvaraju nešto iz ničega, to nam je u DNK. Naša firma je dio nas, naš “produžetak”, naša “bebica” i sad kad je prodajemo kao da je moramo dati na posvajanje.

Mnogi poduzetnici identificirani su sa svojom firmom i sad dolazi pitanje tko smo mi bez te naše firme. Pritisak je dodatno veći ukoliko je firma brend i dodatno ovisan o osnivaču.

 

Koje su to emocije koje poduzetnici osjećaju kad prodaju firmu?

Koje ne? Čeka nas pravi emocionalni vrtuljak.

Povraća nam se i mučno nam je na samu pomisao. Pa ipak dođe ta konkretna ponuda i onda slijede pitanja u glavi – tko sam bez svoje firme, što ću sad dalje, što ako ne uspijem u novom pothvatu, što ako uspijem, ali manje nego prethodni puta…
Pa slijedi uzbuđenje, ponos, zadovoljstvo, pa strah, pa preispitivanje jesmo li donijeli ispravnu odluku, pa osjećaj gubitka i tuga, pa žaljenje, tu je i rasterećenje, pa nam je previše svega, pa opet zadovoljstvo…pa strah, depresija.. pa hoće li novi vlasnik dobro brinuti o našem “djetetu”…i tako u krug…

 

Zašto se uopće poduzetnici odlučuju na prodaju svog biznisa?

Protivno uvjerenju na Balkanu, firma se prodaje kad joj ide dobro i kad još ima prostora za rast da i novi vlasnik može vratiti investiciju i dalje rasti naravno.
Najčešće prodajemo jer nemamo snage više operativno voditi firmu, dosadio nam je naš biznis, promijenili smo se, izgorili smo, želimo financijsku nagradu, želimo nove izazove, već smo pokrenuli nešto novo…

I što nakon prodaje firme?

1. ODŽALUJ, ja si nisam uzela vremena, nisam ni mogla, jer mi se malo je reći raspao stari i desio novi život u to vrijeme plus selidbe, smrti bliskih osoba i dr.
2. ODMORI – i tu sam pogriješila, odmah sam započela novi projekt, a i Business cafe je već dvije godine išao
3. ISPUNI SI SNOVE – e to jesam, od raznih putovanja tipa na Bali do skakanje iz aviona. Ispuni i ti svoje, sad imaš i vremena i novaca.
4. RECI NE – i tu sam se zeznula, poduzimanje akcije i kreiranje to smo mi, ali sad je vrijeme za vikati ne, odmaram. Polako s novim počecima.
5. INVESTIRAJ PAMETNO – e mnogi se zeznu i nakon niza propalih investicija shvate da su ipak u duši poduzetnici, a zapravo loši investitori. Ako ništa drugo, uvijek je pametno uložiti u sebe, edukaciju i putovanja.
6. VRIJEME JE ZA DAVANJE – odjednom imamo vremena i novaca, a i dalje nam je potreban osjećaj doprinosa i korisnosti u smislu da radimo nešto smisleno pa je ovo odlično vrijeme za davanje, volontiranje, dijeljenje svog znanja, iskustva zapravo doprinosa na bilo koji način društvu u kojem djelujemo.